Ni mjesec dana kasnije euforičan utisak istoimene serije nije znatno splasnuo. Odlična karakterizacija i razrada likova, napeta, eksplicitna i nerijetko šokantna radnja i prikazi, kao i odlična glazba oduševili su me do te mjere da ni silni prikazi zmija u trećoj sezoni – koje nikako ne volim – nisu pokvarili dojam
Slično kao što je droga fentanil zainteresirala, obuzela, preuzela, izvozala pa ostavila repove posljedica glavnoj junakinji serije Euphoria – Rue Bennet (glumi ju Zendaya), sličan učinak sama serija imala je na mene. Da podsjetimo, serija Euphoria se prikazuje na HBO max-u.
Seks, droga i šok bile su prve asocijacije na ono što se u Euphoriji odvija. No već kroz nekoliko epizoda koje su me potpuno uvukle u svoj svijet i pritom zagrebale ispod površine šokantnih scena, Euphoria mi je otkrila svoju pravu dubinu.
Iako sam s prve dvije sezone kasnila pa ih gledala tek ovog svibnja, to je ispalo odlično jer sam dolaskom do zadnjih epizoda posljednje, treće sezone, u realnom vremenu odgledala finale serije. Ni nakon punih mjesec dana dojmovi ne jenjavaju, a glazbena pozadina i dalje se redovito može čuti na mojim zvučnicima.
Sveukupni dojam podijelila sam kroz tri sezone jer su svaka za sebe poput posebnih priča – iako se kronološki naslanjaju jedna na drugu – pa tako svaka daje neki drugi dojam, drugu perspektivu te drugačiji pogled na likove i zbivanja. Gledajući u cjelini, slojevita je to priča o psihičkim borbama raznih karaktera, izazvanih događajima koji prate odrastanje, kako onim kontroverznim i modernima, ali i onim potpunim uobičajenim i svakodnevnim.
Prva sezona uranja u srž srednjoškolskih zbivanja, u vrtlog provoda popraćenih drogama, seksom i svakojakim avanturama likova. Djevojka Rue, već u toj dobi dugogodišnja ovisnica o lijekovima vodi nas kroz priču i odmah izaziva duboko žaljenje i suosjećanje. Fokus je na njenom povratku kući nakon predoziranja i svih posljedica toga i iskreno sam se odmah povezala s njom. Rue je jedno ranjeno dijete u cjeloživotnoj borbi s raznim psihičkim bolestima zbog čega je u vrlo ranoj dobi upoznala svijet tableta koji joj je, koliko god bio loš, nekako pomagao bar trenutačno. Kada se na to doda i terminalna bolest njenog tate koji se pred njom gasio, još je veća tragedija to da je baš on, iako nesvjesno, omogućio svojoj prvoj kćeri pristup brojnim lijekovima i opijatima. I dok se on bližio smrti, Rue je sve više ronila mirnim bazenom u koji su je bacali opijati. Hospitalizacija pri kojoj je dobila Oxytocin gurnula ju je preko ruba i od tog trena provela je ostatak serije ganjajući željeni mir i spokoj duše koji je upravo uz ‘Oxy’ prvi put osjetila.
Kad se na priču njenih unutarnjih borbi i borbe s ovisnošću doda i priča o njenoj seksualnosti – uvelike izazvana pojavom nove učenice u Rueinoj školi, ekstravagantne Jules, cijela priča dobiva još jednu razinu. Jules je u seriji kao transrodnu srednjoškolku apsolutno genijalno utjelovila glumica Hunter Schafer, u privatnom životu također transrodna žena, kao i velika zagovornica za borbu prava transrodnih osoba.
Gledajući sve tri, baš ta druga najmanje mi se utisnula pod kožu, no njena peta epizoda tako je savršeno slomila sezonu na dva dijela da bih ju slobodno mogla nazvati jednom od najboljih epizoda cijele serije. Taj me nastavak držao potpuno prikovanom za ekran. Gotovo da nisam disala prateći Rue koja se kroz epizodu – prvo hrabro poput lavice, a onda s vremenom i slomljeno poput umornog štenca – u suštini bori za goli život. Ironično, taj put odvede ju do narko lady Laurie (glumi ju Martha Kelly) čiji su interesi za Ruein život dijametralno suprotni. Taj susret u meni je probudio moment najvećg sažaljenja prema protagonistici Euphorije.
Finalna treća sezona po meni je najkompleksnija, najcjelovitija i svakako najupečatljivija sezona koja me ganula još jedan sloj ispod ostavljenog pečata prve dvije. Sezona se vremenski naglo odmiče, prateći likove koji su sada odrasli(ji). I baš ta transformacija likova jedna je od najboljih stvari u seriji. Unatoč promjenama kroz život, većina njih u srži ostane ono što su bili kao djeca kroz prvu sezonu. Pa tako primjerice samouvjerena Maddy Perez (glumi ju Alexa Demie) od šefice navijačica postane i prava poslovna šefica, no kroz sve sezone uvijek vuče karakternu crtu iznimne posvećenosti i ljubavi prema prijateljima.
Pomalo promiskuitetna Cassie Howard (glumi ju Sydney Sweeney), djevojka iznimne ljepote i nejasne vizije oko toga tko je i što želi, kroz sezone postaje Cassie koja ostvari svoje snove sa srednjoškolskom ljubavi Nateom (kojeg je preotela Maddy), ali uvidi da ispod silnog bogatstva leže još veći dugovi, pa na kraju i da ‘nije u šoldima sve’.
Na prvu, a bome i na drugu, pa i treću i svaku sljedeću serija je eksplicitna, provokativna, s jedne strane toliko očita da se na trenutke može činiti plitkom, a istovremeno toliko slojevita da sam nakon ‘binganja’ prve sezone odmah krenula na drugu.
Zatim Nate Jacobs (glumi ga Jacob Elordi), kao jedan od najkvalitetnije obrađenih likova. Od potpunog psihopata u početku do čovjeka slomljenog životom, dugovima i rasipničkim karakterom, kako svojim, tako i ženinim. Njegov kraj napravljen je tragično, zastrašujuće i točno onako kako u prvoj sezoni zamišljamo da bi Nate trebao skončati.
Tu su naravno i ostali odlično odrađeni likovi poput nacistički orijentirane bande okupljene u kartel oko Laurie, narkomanka Faye (glumi ju Chloe Cherry) koja gotovo slučajno upadne u cijelu priču, a kroz treću sezonu postaje mi jedan od najdražih likova, tako prirodno naivna i željna ljubavi. A tu je i Ruein diler i prijatelj -Fezco – a nerijetko i čuvar te unutarnji kompas, kao i čovjek u čijem je društvu prvi put došla u doticaj s fentanilom koji ju je na kraju stajao glave. Posebno ježi činjenica da je glumac Angus Cloud koji ga je utjelovio, u stvarnom životu bio ‘diler s ulice’ koji je naposlijetku umro od predoziranja koktelom droga među kojima je bio i fentanil.
Nezaobilazno je spomenuti i Alamo Browna (glumi ga Adewale Akinnuoye-Agbaje), središnjeg muškog lika treće sezone, svojevrsnog Rueinog spasitelja koji epizodu po epizodu sa svog prvog dobročiniteljskog dojma pred gledateljem kontinuirano skida sloj po sloj osobnosti dok u osnovi svega ne otkrije čudovište kakvo uistinu je. Tim više veseli činjenica kako mu je na kraju dugove figurativno naplatila Rue.
Uz likove dodatan šlag na torti su i scenografija, realni prikazi, genijalan način snimanja te nezaobilazna glazba. Ono što mi se nije svidjelo, zbog osobnih strahova je lajtmotiv zmije koji se provlači kroz cijelu treću sezonu, pri čemu ne fali raznih scena s tom životinjom zbog čega sam neke dijelove teško odgledala. Druga zamjerka tiče se priče Kat Hernandez (glumi ju Barbie Ferreira), punašne djevojke koja nas je sve šokirala u prvoj sezoni kada je krenula u internetsku porno avanturu i zarađivala lijepe svote novca za jednu tinejdžericu. Njen kraj ostao je visjeti u zraku, bez jasne vizije ili barem naznaka što se s njom desilo kroz vrijeme.
Serija svakako ostavlja gorak okus u ustima jer unatoč možebitnim pretjerivanjima u nekim momentima, iznimno autentično prikazuje težinu i kompleksnost „običnih“ života normalnih ljudi, ali i onih na daljnjim marginama društva te njihovih raznih borbi, među kojima su i one fatalne.
Neke priče ostale su nedorečene, neke su toliko šokantne i tragične da im ne treba ništa dodati, a ima i onih koje su samo pretužne. Posljedično, Euphoria u samom cilju serije izaziva i ostavlja jedan komentar – tišinu. A ona često govori više od svih riječi.
*Recenziju napisala naša čitateljica čiji su podaci poznati u redakciji
