Mnogi su korisnici pametnih satova i naprednih fitness narukvica duboko usvojili svakodnevni cilj od deset tisuća koraka kao sveti gral osobnog zdravlja i digitalnog praćenja aktivnosti. No, što se događa kada vas užurban radni tempo i nedostatak slobodnog vremena spriječe u dostizanju ove visoke kvote? Jesu li svi uloženi napori u kretanje tijekom dana bili uzaludni? Najnovija opsežna longitudinalna studija ublažava tjeskobu modernih uredskih radnika i tehnoloških entuzijasta otkrivajući da, iako je ukupni volumen koraka važan, intenzitet hodanja odnosno učestalost koraka ima ključnu ulogu u kompenziranju manjeg broja koraka.
Analizirajući velike količine anonimiziranih podataka prikupljenih s nosivih uređaja, istraživački tim podijelio je sudionike u četiri skupine prema dnevnom volumenu kretanja: manje od 5000 koraka, od 5000 do 7500 koraka, od 7500 do 10 000 koraka te više od 10 000 koraka. Kada je u napredni analitički model uključen i intenzitet hodanja mjeren u koracima u minuti, pojavio se iznimno zanimljiv kontrast. Podaci su pokazali da je rizik od smrtnosti u skupini koja dnevno napravi manje od 5000 koraka, ali hoda brzim tempom od oko 80 koraka u minuti, gotovo identičan riziku u skupini koja ostvaruje između 5000 i 7500 koraka, ali znatno sporijim tempom od svega 60 koraka u minuti. Drugim riječima, bez obzira na to nalazi li se dnevni prosjek ispod 5000 ili u rasponu do 7500 koraka, svjesno ubrzavanje tempa značajno umanjuje zdravstvene rizike.

Foto: Faizan Ali -Unsplash
Ova spoznaja predstavlja pravu blagodat za suvremene ljude čiji dinamičan način života rijetko dopušta sate besciljnog hodanja nakon napornog radnog dana ispred zaslona. Umjesto iscrpljivanja i pokušaja dostizanja mitske granice od desettisuću koraka po svaku cijenu, puno je učinkovitije svjesno podići tempo tijekom obavljanja svakodnevnih obveza ili odlaska na posao. Daljnja kvantifikacija tempa otkrila je da održavanje prosječne kadence od 90 do 100 koraka u minuti tijekom tridesetominutnog razdoblja vršne dnevne aktivnosti predstavlja optimalno stanje za postizanje maksimalne sinergije i održavanje kardiovaskularnog sustava pod nadzorom senzora.
Naravno, zanemarivanje brzine hodanja i prirodno nakupljanje između 7500 i 10 000 koraka dnevno i dalje ostaje povezano s najnižim ukupnim rizikom, što potvrđuju i analize znanstvenog portala ScienceAlert. Istraživači ističu da ovo otkriće nudi izuzetno fleksibilan pristup i prilagodbu različitim životnim stilovima. Osobe s manjkom slobodnog vremena mogu uspješno kompenzirati manji volumen koraka bržim i energičnijim tempom, dok starije osobe ili pojedinci s ograničenom fizičkom spremom mogu ostvariti vrhunske zdravstvene rezultate postupnim nakupljanjem većeg broja lakših koraka.

Foto: Arek Adeoye -Unsplash
Unatoč ohrabrujućim rezultatima, autori studije naglašavaju da je riječ o opservacijskom istraživanju koje ne postavlja izravnu uzročnu vezu između ubrzanog hoda i smanjenog rizika od smrtnosti te da na precizne zapise aktivnosti mogu utjecati varijable poput kroničnih bolesti ili načina života. Ipak, zahvaljujući golemom uzorku i dugoročnom praćenju putem suvremenih pametnih satova, ova studija postavlja čvrste temelje za modernije smjernice javnog zdravstva i pametnije, podatkovno vođeno upravljanje tjelovježbom uz pomoć tehnologije koja nam je svakodnevno na ruci.
