Pametne naočale, koje vodeće tehnološke tvrtke sve glasnije najavljuju kao potencijalnog nasljednika pametnih telefona i glavno sučelje za interakciju s umjetnom inteligencijom, suočavaju se s ozbiljnim zakonodavnim preprekama u Europi. Zbog sve izraženije zabrinutosti oko zaštite privatnosti, Norveška priprema privremenu zabranu korištenja pametnih naočala s integriranom umjetnom inteligencijom na ključnim javnim lokacijama.

Prijedlog norveškog Ministarstva za digitalizaciju i javnu upravu usmjeren je na prostore u kojima građani opravdano očekuju visoku razinu privatnosti, poput škola, javnih parkova, plaža i rekreacijskih zona. Prema riječima resornog ministra Torgeira Eikstada Micaelsena, cilj ove privremene mjere jest zaustaviti nenamjerno i neovlašteno snimanje građana te osigurati stručnjacima dovoljno vremena za izradu obuhvatnog dugoročnog regulatornog okvira. Cilj nije potpuna zabrana tehnologije u zemlji, već sprečavanje scenarija u kojem se građani povlače iz javnog života zbog osjećaja stalnog i nevidljivog nadzora.

Tehnološki giganti poput tvrtke Meta ulažu značajna sredstva u razvoj pametnih naočala koje korisnicima omogućuju snimanje fotografija i videozapisa, reprodukciju audio sadržaja te glasovnu komunikaciju s AI asistentima. Međutim, za razliku od pametnih telefona čija upotreba jasno signalizira namjeru snimanja, pametne naočale posjeduju kamere pozicionirane u razini očiju koje mogu diskretno bilježiti okolinu bez uočljivog upozorenja za ljude u blizini.

Iako se norveški nacionalni zakonodavni okvir tek priprema, pojedini sektori već su samostalno proveli stroge restrikcije. Grad Oslo u potpunosti je zabranio pametne naočale u obrazovnim ustanovama, dok je energent Equinor uveo zabranu njihova nošenja u svojim upravnim zgradama i energetskim postrojenjima. Slični potezi bilježe se i u SAD-u, gdje je pravosudni sustav države New York zabranio korištenje ovih uređaja u sudnicama.

Prijedlog Norveške predstavlja jedan od prvih sveobuhvatnih državnih odgovora na masovnu ekspanziju AI nosive tehnologije, naglašavajući da će balansiranje između inovacija i temeljnih ljudskih prava na privatnost biti ključni izazov za tehnološku industriju u nadolazećem razdoblju.
Europska Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) tretira nosive kamere – poput onih u pametnim naočalama, akcijskim kamerama ili tjelokamerama – kroz iznimno stroge okvire prikupljanja i obrade osobnih podataka. Budući da snimka ljudskog lica, glasa ili biometrijskih obilježja po zakonu predstavlja osobne podatke, svako snimanje trećih osoba podliježe pravnim pravilima EU-a.

Evo kako GDPR ključnim mehanizmima regulira upotrebu nosivih kamera

    Privatna upotreba: Ako pojedinac koristi pametne naočale isključivo u privatne i osobne svrhe (npr. snimanje vlastitog obiteljskog izleta ili privatnih uspomena), to načelno ulazi pod iznimku od primjene GDPR-a.

    Javni prostor i objava: Trenutak kada pojedinac nosi kameru na javnom mjestu (poput trga, plaže ili parka) te snimke javno objavi na društvenim mrežama ili platformama poput YouTubea bez zamagljivanja lica, iznimka prestaje vrijediti. U tom trenutku fizikalna osoba postaje voditelj obrade podataka i mora poštovati sve obveze GDPR-a.

    Pravna osnova za obradu i problem “privole”


    Da bi snimanje nosivom kamerom bilo zakonito u smislu GDPR-a, mora postojati jasna pravna osnova (članak 6. GDPR-a):

      • Privola (Privola ispitanika): U idealnom scenariju, osoba koja se snima mora dati dobrovoljnu i informiranu privolu. Kod nosivih kamera u prolazu to je praktički nemoguće izvesti u realnom vremenu.
      • Legitimni interes: Proizvođači i korisnici često se pokušavaju pozvati na legitimni interes. Međutim, europska tijela za zaštitu podataka (poput EDPB-a) naglašavaju da legitimni interes korisnika pametnih naočala gotovo nikada ne preteže nad temeljnim pravom na privatnost i zaštitu podataka slučajnih prolaznika koji ne očekuju da ih se snima.

      Načelo transparentnosti i obveza informiranja


      GDPR izričito nalaže da ispitanici moraju znati da ih se snima i tko ih snima (članak 13. i 14.):

        • Problem skrivene opreme: Pametne naočale po svojoj prirodi skrivaju leću i ne daju razgovijetan signal okolini.
        • Nedovoljnost LED indikatora: Većina europskih nadzornih tijela za zaštitu podataka smatra da mala, jedva primjetna LED lampica na okviru naočala nije dovoljna obavijest za prolaznike. Osobito ako se ta lampica može softverski ili fizički prekriti i onemogućiti.

        Problem biometrije i posebnih kategorija podataka


        Ako su pametne naočale opremljene AI softverom koji omogućuje prepoznavanje lica (biometrijsku identifikaciju) u realnom vremenu, primjenjuje se članak 9. GDPR-a koji strogo zabranjuje obradu biometrijskih podataka bez izričite privole ili iznimne zakonske ovlasti. Uz to, stupanjem na snagu europskog Akti o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act), primjena masovnog prepoznavanja lica u javnim prostorima bez sudačkog naloga dodatno je kategorizirana kao zabranjena ili visikorizična praksa.

          Zaključak: Pod okriljem GDPR-a, masovno i neprimjetno korištenje nosivih AI kamera na javnim mjestima iznimno je teško pravno opravdati. Upravo zbog te pravne nesigurnosti i nemogućnosti ispunjavanja GDPR obveza u hodu, tvrtke i države članice (poput Norveške) sve se češće odlučuju na preventivne zabrane u osjetljivim zonama.