Stoljetna rasprava povjesničara umjetnosti o autentičnosti pojedinih dijelova Rafaelova poznatog djela Madonna della Rosa dobila je znanstveni rasplet zahvaljujući naprednoj tehnologiji računalo-vida. Međunarodni istraživački tim sa sveučilišta u Nottinghamu, Bradfordu i Stanfordu primijenio je algoritme dubokog učenja za analizu mikro-značajki na slici nastaloj između 1517. i 1518. godine, koja se danas čuva u prestižnom muzeju Prado u Madridu. Rezultati studije, službeno objavljeni u znanstvenom časopisu Heritage Science, potvrdili su da lik svetog Josipa u gornjem lijevom kutu platna iznimno vjerojatno nije naslikao sam renesansni majstor, već član njegova ateljea.
Madonna della Rosa prikazuje klasični religijski motiv Djevice Marije s malim Isusom, mladim Ivanom Krstiteljem i svetim Josipom. Iako su rani analitičari sliku u potpunosti pripisivali Rafaelu, od sredine 19. stoljeća pojavile su se sumnje vodećih stručnjaka, poput Johanna Davida Passavanta i Jürga Meyera zur Capellena. S obzirom na golemi broj narudžbi koje je Rafael primao u kasnijoj fazi karijere, pretpostavljalo se da su u izradi sudjelovali njegovi učenici, ponajprije Giulio Romano. Neke su teorije išle toliko daleko da su osporavale i autentičnost ruže na dnu te kompozicije u donjem dijelu slike, no najnovija segmentacija i analiza pokazuju da je donja polovica platna gotovo sigurno djelo samoga Rafaela.
Tehnološki proboj temelji se na sustavu koji je razvio tim pod vodstvom profesora Hassana Ugaila, ravnatelja Centra za vizualno računarstvo i inteligentne sustave na Sveučilištu u Bradfordu. Algoritam koristi prilagođenu arhitekturu dubokih konvolucijskih neuronskih mreža (CNN) uz primjenu metoda transfernog učenja i detekcije rubova. Analizirajući slike iznimno visoke rezolucije, mreža s preciznošću bilježi promjene gradijenta u linijama, teksturi poteza kistom, mikro-sjenama i kontrastima svjetla i tame. Time je stvoren jedinstveni digitalni otisak prsta Rafaelova slikarskog stila, čija je točnost identificiranja autentičnih radova potvrđena sa stupnjem pouzdanosti od čak 98 posto.
Foto: Wikipedia
Foto: WikipediaTijekom istraživačkog procesa, algoritam pri analizi cjelokupnog platna odjednom nije davao nedvosmislene statističke zaključke. Preokret je nastupio kada su istraživači promijenili strategiju i primijenili parcijalno izrezivanje visoke razlučivosti te detaljno skeniranje pojedinačnih sektora slike. Rezultati su pokazali da karakteristike poteza kistom i prijelazi tonova na likovima Djevice Marije, Malog Isusa i Ivana Krstitelja u potpunosti odgovaraju Rafaelovu autorskom profilu, dok je jedino lice svetog Josipa odstupalo od definiranog obrasca.
Istraživački tim, u kojem su sudjelovali i profesori Howell Edwards, Christopher Brooke te David G. Stork, naglašava da umjetna inteligencija nije zamjena za tradicionalnu forenziku i povijest umjetnosti, već snažan pomoćni alat. Računalna analiza daje objektivne kvantitativne podatke koji moraju biti usklađeni s fizikalno-kemijskim ispitivanjima pigmenata, spektroskopijom te povijesnim izvorima o podrijetlu djela. Primjena računalnog vida na ovom primjeru, kao i na ranije analiziranoj slici de Brécy Tondo, pokazuje golemi potencijal moderne tehnologije u očuvanju i dubljem razumijevanju svjetske kulturne baštine.
