Pametni satovi, narukvice i prsteni postali su neizostavan dio svakodnevnog života modernih korisnika. Budući da su namijenjeni neprekidnom praćenju zdravstvenih pokazatelja i tjelesne aktivnosti, mnogi ih nosioci praktički ne skidaju s ruke, pa čak ni tijekom tuširanja ili kupanja. Međutim, sve je češći slučaj da uređaji koji na papiru posjeduju visoke certifikate vodootpornosti ipak pretrpe oštećenja uzrokovana prodiranjem tekućine, što dovodi do otkazivanja osjetljivih senzora i skupog popravka. Tehnološki stručnjaci upozoravaju da je u pozadini ovog problema često duboko nerazumijevanje načina na koji industrijski standardi zaštite funkcioniraju u realnim uvjetima.
Glavna zabluda korisnika proizlazi iz pogrešnog tumačenja certifikata kao što su IP (Ingress Protection) i ATM (atmosfere). Oznake poput IP68 ili 5 ATM koje proizvođači ističu u tehničkim specifikacijama dobivaju se na temelju strogo kontroliranih laboratorijskih ispitivanja. Kod IP standarda, prva znamenka označava razinu zaštite od prodora čvrstih tijela i prašine, dok druga definira otpornost na tekućine. Primjerice, oznaka IP68 implicira da uređaj može izdržati trajno uronjavanje u čistu, statičnu vodu do dubine i vremena koje definira proizvođač. Slično tomu, ocjena od 5 ATM, koja se često susreće kod pametnih satova, označava otpornost na statički tlak ekvivalentan dubini od 50 metara, no to ni u kojem slučaju ne znači da je sat namijenjen ronjenju na toj dubini. Laboratorijska ispitivanja provode se u idealnim uvjetima s čistom vodom sobne temperature, bez prisutnosti vodene pare, kemikalija ili dinamičkih udara tlaka.
Foto: Pingtree
Stvarnost svakodnevne upotrebe, posebice u kupaonici, nudi potpuno drukčije okruženje u kojem ovi certifikati gube svoju praktičnu vrijednost. Vruća vodena para stvorena tijekom tuširanja ima znatno manju molekularnu strukturu od tekuće vode i lako prolazi kroz mikroskope proreze. Osim toga, toplina uzrokuje širenje kućišta i unutarnjih brtvenih traka, pri čemu zaštitni gumeni elementi privremeno gube svoja svojstva i dopuštaju pari prodiranje u osjetljivu elektroniku. Dinamički tlak vode iz tuša, koji stvara iznenadne udarne sile na kućište uređaja, može višestruko premašiti deklarirane vrijednosti statičkog tlaka iz laboratorijskih testova.
Foto: Oppo
Uz visoku temperaturu i paru, dodatnu i iznimno veliku opasnost predstavljaju i uobičajeni proizvodi za osobnu higijenu poput šampona, sapuna, regeneratora i gelova za tuširanje. Kemijski sastav tih sredstava, a posebno prisutnost agresivnih surfaktanata i deterdženata, izravno nagriza i razgrađuje specijalne vodootporne premaze na spojevima i membranama zvučnika ili mikrofona. Prodiranjem do unutarnjih sklopova, ta sredstva ubrzavaju starenje i trajno propadanje gumenih izolatora. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da, bez obzira na to koliko visoku ocjenu prema IP ili ATM standardima aparat posjeduje na papiru, skidanje nosivih gadgeta prije ulaska pod tuš, u kadu ili saunu ostaje jedini siguran način za očuvanje njihovih elektroničkih sklopova.
Foto:Amazon
Jednako važan čimbenik u očuvanju zaštitnih mehanizama jesu i fizikalna oštećenja nastala tijekom svakodnevnog korištenja. Čak i ako pad ili udarac o tvrdu podlogu na vanjskom kućištu ostavi tek neznatnu ogrebotinu, silina udarca može uzrokovati mikroskopska puknuća na unutarnjoj strukturi ili oslabiti precizno postavljene brtve. U kombinaciji s kasnijim izlaganjem vlazi, kemikalijama i toplinskim šokovima, takva nevidljiva oštećenja drastično povećavaju rizik od prodora vode i potpunog otkazivanja uređaja
