U samo nekoliko dana Lionel Messi i Cristiano Ronaldo našli su se pred sličnim pitanjem: što napraviti kada više nisi u središtu momčadi? Messi je odgovorio suzama, zagrljajima i posljednjim golom za Argentinu pred više od 85.000 ljudi. Ronaldo je svoj odgovor objavio na Instagramu, u 11 slajdova i gotovo 2.000 riječi. Dvije legende, dva potpuno različita načina odlaska. Postoje trenuci u karijeri velikih sportaša koje ne određuju trofeji, golovi ni rekordi. Ponekad više govore o čovjeku onda kada mora napraviti korak unatrag. U istom tjednu Lionel Messi i Cristiano Ronaldo našli su se upravo u takvoj situaciji.
Na stadionu Monumental u Buenos Airesu više od 85.000 ljudi došlo je ispratiti Messija. Dok je autobus s argentinskom reprezentacijom prolazio između navijača, kapetan je brisao suze. Kasnije je posljednju utakmicu za Argentinu zaključio golom i dvjema asistencijama u pobjedi 3:0 protiv Benina. Gotovo istodobno, na drugoj strani svijeta, Ronaldo je svoju priču odlučio ispričati sam. Nakon sukoba s portugalskim izbornikom Jorgeom Jesusom napustio je reprezentativni kamp, a zatim objavio opsežnu poruku na Instagramu.
Jedan je otišao okružen ljudima. Drugi je otišao objašnjavajući zašto je otišao. I upravo u toj razlici krije se možda najzanimljiviji dio cijele priče.
Messi nije morao objašnjavati zašto ga ljudi vole
Messijev oproštaj bio je gotovo filmski režiran. Na stadionu Monumental okupilo se više od 85.000 gledatelja. Argentinski nogometni savez pripremio je ceremoniju, navijači su ga čekali uz prometnice kojima je prolazio autobus reprezentacije, a nakon utakmice uslijedili su posebni program i proslava. No ono što je ostalo u sjećanju nisu bili vatromet ni koreografije. Bile su to Messijeve suze. Kapetan Argentine teško je skrivao emocije dok je prolazio pokraj tisuća navijača. Nakon posljednjeg zvižduka uslijedili su zagrljaji suigrača, protivnika i sudaca. Čak su i mali detalji djelovali simbolično.
Foto: wallpapersafari.com
Messi je tijekom utakmice asistirao Nicolásu Otamendiju, svom dugogodišnjem reprezentativnom suigraču koji se također oprašta od nacionalne momčadi, a zatim i Nicu Pazu, mladom igraču kojeg mnogi vide kao jednog od kandidata za buduću argentinsku desetku. Na kraju je Messi postigao i pogodak. Bio je to njegov 126. gol u 208. nastupu za Argentinu. Kao da je posljednju utakmicu želio završiti na način na koji je odigrao velik dio svoje karijere – tako što će nešto dati momčadi.
Ronaldo je odlučio objasniti svoju stranu priče
Ronaldo je dobio potpuno drugačiji scenarij. Portugal je pobijedio Norvešku 2:1, ali Ronaldo utakmicu nije započeo niti je dobio minute koje je, prema vlastitim riječima, očekivao. Tvrdio je da mu je izbornik Jorge Jesus obećao da će igrati oko pola sata. To se nije dogodilo. Nakon utakmice Ronaldo se nije pridružio suigračima u pozdravljanju navijača, što je kasnije sam priznao kao pogrešku i zbog toga se ispričao. Nekoliko dana poslije napustio je reprezentativni kamp uoči utakmice Lige nacija protiv Danske.Od tog trenutka priča je dobila novu dimenziju. Ronaldo je tvrdio da je između njega i Jesusa postojao dogovor koji nije ispoštovan. Izbornik je to demantirao. Ronaldo je nakon razgovora s trenerom navodno ostavio bilješku s osam ključnih točaka koje je želio da Jesus uzme u obzir tijekom konferencije za novinare. Kada se to nije dogodilo onako kako je očekivao, odlučio je napustiti kamp. Kasnije je svoju verziju događaja objavio na društvenim mrežama. Jedan je pustio da govori trenutak, drugi je napisao vlastiti scenarij Tu se pojavljuje najveća razlika između dvojice najvećih nogometaša svoje generacije.
Foto: wallpapersafari.com
Messi nije morao objašnjavati svoj oproštaj. Njegovu priču ispričali su stadion, navijači, suigrači i emocije. Nije morao tražiti dodatni prostor kako bi objasnio što osjeća. Dovoljno je bilo vidjeti ga kako briše suze dok tisuće ljudi skandiraju njegovo ime.
Ronaldo je napravio suprotno. Kada je osjetio da njegova priča nije ispričana na način koji smatra ispravnim, preuzeo je kontrolu nad njom. Umjesto konferencije za novinare, dobio je vlastitu platformu – Instagram. Objava je bila strukturirana gotovo poput prezentacije, u 11 slajdova i s gotovo 2.000 riječi. Sve je bilo objašnjeno: razgovor s trenerom, obećane minute, odluka da napusti kamp, odnos prema reprezentaciji i vlastita odgovornost za ono što se dogodilo. Ronaldo je pritom priznao da nije trebao napustiti kamp, ispričao se suigračima i portugalskoj javnosti te poručio da je spreman prihvatiti eventualnu kaznu. Ali istodobno je vrlo jasno želio da se čuje i njegova strana priče.
Foto: 4kwallpapers
Dvije legende, dvije slike odlaska
Naravno, bilo bi prejednostavno iz svega zaključiti da je jedan postupio ispravno, a drugi pogrešno. Messi i Ronaldo desetljećima su gradili potpuno različite javne persone. Messi je uglavnom djelovao kao čovjek koji dopušta da nogomet govori umjesto njega. Ronaldo je oduvijek bio izravniji, glasniji i puno svjesniji vlastitog mjesta u nogometnom spektaklu. Zato nije neobično što su i njihovi oproštaji izgledali drugačije. Messi je dobio pozornicu koju su mu pripremili drugi – i jednostavno stao na nju. Ronaldo je, kada je osjetio da je izgubio kontrolu nad vlastitom pričom, napravio vlastitu pozornicu. Jedan je dobio oproštaj koji je izgledao kao nacionalna proslava. Drugi je dobio raspravu o tome tko je bio u pravu.
Kada više nisi prvi, način odlaska postaje važniji
Možda je upravo zato ova priča zanimljivija od još jedne rasprave o tome tko je bio bolji nogometaš. Jer prije ili kasnije svaki sportaš dođe do trenutka kada više nije najvažniji igrač u momčadi. Kada mlađi preuzmu mjesto. Kada trener donese odluku koja vam se ne sviđa. Kada shvatite da se karijera više ne vrti oko vas. Tada ostaje jedno pitanje: kako ćete reagirati kada više niste u središtu pažnje?
Foto: 4kwallpapers
Messijev odgovor bio je tih, emocionalan i kolektivan. Otišao je kroz zagrljaje, suze i zahvalu. Ronaldo je svoj odlazak pretvorio u izjavu. Želio je objasniti, razjasniti i ostaviti vlastitu verziju događaja. Ni jedan pristup sam po sebi ne određuje vrijednost čovjeka ili sportaša. Ali oba otkrivaju nešto važno o njima. Jer kada je karijera dovoljno velika, način na koji odlazite postaje dio vašeg nasljeđa.Pozornicu vam mogu postaviti drugi. Ali način na koji ćete s nje otići ipak birate sami.
