Višestruki šampion hrvatskog turizma dobio jakog gastronomskog igrača
Poreč konačno ima vrhunsku pizzu!

Ne kažem niti mislim da je loša ona u Nonu, meni posebno dragom porečkom rastoranu, ali ovo što rade u Villi Romani doista je u rangu ponude u Palermu i Napulju. Nije niti čudno, jer – picajol je iz tih krajeva. Vlasnik je čovjek koji zna posao. A Villa Romana u stvari nije pizzerija!
Rekli su mi da odem provjeriti Villu Romanu. Pa počeli objašnjavati gdje se ona nalazi. Hej, meni koji sam mladost proveo s “haharima” iz Červara, a to znači da smo u Poreču bili kad god se ukazala prilika, tijekom dvomjesečnog ljetnog boravka u tim krajevima. Ako je Poreč, ako je kupanje, onda je to često bilo upravo tamo, u Zelenoj laguni, ispod hotela Parenzium. Nekad najboljeg u Poreču.
Eto tamo se nalazi Villa Romana i doista mi nije trebao kompas niti google. Našao sam “žrtvu” i krenuli smo u gastronomsku avanturu.
Saznao sam putem da je vlasnik Mišel Burić, a kad netko tko doista zna posao (Burić je dugo vodio Epocu, čuveni bar na porečkoj rivi), mali su izgledi da će se poskliznuti u novom poslovnim epizodama. Ok, nikad se ne zna u ugostiteljstvu, ali nekako mi je sve ovo mirisalo na dobru priču.




Gospodin Burić ima i Skipper Eatery & lounge sapore di mare, ambiciozno nazvan plažni bar odmah do marine. Lijepo izgleda, puno zadovljnih lica, sjedi se, leži se, jede se, sunča se. Dobra vibracija, rekao bih (u galeriji su fotografije oba lokala).
No, vratimo se Zelenoj laguni, Villi Romani. Izgled – petica. Nepretenciozno, ne niti snobovski neukusno, nego onako, s mjerom. S fenomenalnim pogledom. Hoćeš li buljiti u more, imaš. Hoćeš buljiti u lijepe žene, opet možeš. Sudbina je htjela da se upravo tada u Villi Romani ukazala jedna od naljepših žena istarskih ikada, Laura Franković. U društvu supruga, da odmah budemo jasni.

Stol do nje sjedila je i njezina poznanica, a odnedavno suradnica www.muški.hr, Katarina Kraljić. I ona je koketirala s modelingom nekada, pa eto, ispada da Mišel zna da lijepa lica privlače nova lijepa lica.
Da, Katarinu sam na večeru pozvoa ja. Uostalom, kolegica mi je, red je.
Za stol su nam stigli neki klasici. Nisam ljubitelj restorana koji nude i pizzu, i suši, i grill, ribu… Ne vjerujem takvima, pun ih je Jadran. E pa Villa Romana ruši predrasude, odnosno postaje iznimka koja potvrdđuje pravilo, kako to volimo reći.




Suši vrlo dobar, taman osvježavajuć za vruću ljetnu večer. Humus zanimljiv, zabavan. Vitelo tonnato je bio još za nijansu bolji. Možda zato jer se ovdje zove Wagyu tonnato. Drugačiji, svježiji i jako, jako dobar. Zasad pobjednik.
Ali čekajmo pizzu… Nije da smo bili jako zagrijani za pizzu, tog smo je dana jeli u aquaparku Aquacolors. Ali ono što je stiglo za stol doista je umjetničko djelo. Pizza koja kvalitetom, bogatstvom okusa, teksturom tijesta i u stvari vrijednošću svih sastojaka – zaslužuje čistu peticu.



Poreč je konačno dobio pravu, odličnu pizzu!
I to u restoranu koji je najmanje pizzerija.
Nismo mogli probati sve, naravno, ali sam malo bacio oko na stolove oko našeg. Recimo, taljatele bolonjez izgledale su jako dobro, pored njih pašta s pomodorima, s pravim parmezanom na vrhu. Za obitelj čija djeca ne žele eksperimentirati. Pa me zanimala i cijena tih bazičnih jela. Taljatele 14.50, pasta s šalšom od paradajza 12.50. Je li to puno za ovakva jela, na ovakvom mjestu, s pogledom na more, s pogledom na lijepe Istrijanke?
Villa Romana je iznenadila ugodno, postaje nam mjesto koje ne preskačemo kad smo u blzini. Uostalom, dobar dio gostiju stiže upravo iz hotela Parentium. Iako tamo imaju plaćenu večeru. Ne baš jeftinu.
Bravo za Villu Romanu.
Sven Dean



