Umjetna inteligencija ne mijenja samo način na koji se piše softverski kod, već iz temelja ruši tradicionalni poslovni model industrije softverskog outsourcinga. Godinama su tehnološke tvrtke ostvarivale prihode prvenstveno tako što su klijentima stavljale na raspolaganje inženjerske timove. Prema klasičnom modelu plaćanja temeljenom na utrošenom vremenu i materijalima, klijenti su plaćali uslugu ovisno o broju angažiranih stručnjaka i količini odrađenih sati. Sukladno tome, prihodi dobavljača rasli su razmjerno s povećanjem broja zaposlenika i ukupnih radnih sati.

Međutim, pojava umjetne inteligencije u potpunosti mijenja tu računica. Zadaci kao što su pisanje koda, testiranje, ispravljanje pogrešaka i održavanje sustava danas se mogu u velikoj mjeri automatizirati. Projekt za čiju su provedbu nekada bili potrebni mjeseci rada velikog broja inženjera sada se uz pomoć alata umjetne inteligencije dovršava znatno brže i s manjim brojem ljudi. To stvara izravan pritisak na prihode tvrtki koje se bave outsourcingom. Ako nastave naplaćivati rad po satu, veća produktivnost koju omogućuje umjetna inteligencija izravno smanjuje broj sati koji se mogu fakturirati klijentima, a sami klijenti više nisu spremni plaćati sate rada koji su postali nepotrebni.

Zbog toga kupci sve rjeđe traže samo najam programera po satu. Umjesto toga, od dobavljača očekuju cjelovita rješenja za svoje probleme — od početnog dizajna i razvoja do konačne implementacije sustava, uz jasno definirane troškove i jamstvo za ostvarene rezultate. Na ovaj značajan zaokret osvrnula se predsjednica tvrtke FPT Software, u nedavnom intervjuu za Nikkei Asia. Istaknula je kako su njihovi ključni američki klijenti već prešli na model plaćanja koji se temelji na ostvarenim rezultatima, umjesto na obračunu odrađenih radnih sati inženjera.

Za FPT Software, tvrtku koja je svoj rast izgradila na pružanju standardnih usluga outsourcinga softvera međunarodnim klijentima, ovo predstavlja tektonsku promjenu. Iako model određivanja cijena prema vremenu i materijalima i dalje donosi većinu njihovih prihoda, tvrtka je postavila jasan cilj: smanjiti udjel tog modela na približno polovicu do 2027. godine, a u godinama koje slijede i ispod te granice. Strategic cilj FPT-a jest preusmjeravanje na pružanje usluga s većom dodanom vrijednošću, preuzimanje vođenja kompleksnijih faza projekata i prihvaćanje veće odgovornosti za konačni ishod.

Foto: AlphaTradeZone – pexels.com

Kako bi se uspješno prilagodile novonastalim okolnostima, tehnološke tvrtke moraju iz korijena promijeniti način na koji pružaju svoje usluge. Vrijednost dobavljača više se ne mjeri brojem inženjera koje može mobilizirati, nego njegovom sposobnošću da učinkovito riješi konkretan poslovni problem klijenta. To od dobavljača zahtijeva znatno dublje razumijevanje specifičnosti industrijskog sektora u kojem klijent posluje. Primjera radi, izrada softvera za moderne tvorničke pogone traži ne samo napredne programerske vještine, nego i temeljito poznavanje samih proizvodnih procesa, upravljanja industrijskom opremom i poslovne logistike.

Jednako tako, razvoj tehnologije u automobilskoj industriji zahtijeva duboko poznavanje upravljačkih sustava, ugrađenog softvera i strogih standarda operativne sigurnosti. Upravo u tom smjeru napreduje FPT Software širenjem projekata u specijaliziranim tehnološkim područjima, poput softverski definiranih vozila, pri čemu ostvaruju blisku suradnju s vodećim japanskim proizvođačima automobila kao što su Subaru i Mitsubishi Motors.

Zaokret koji provodi FPT Software oslikava opći izazov s kojim se suočava cjelokupna globalna industrija tehnoloških usluga. Budući da umjetna inteligencija drastično smanjuje potrebu za masovnom radnom snagom na projektima, tradicionalni model rasta koji se oslanjao na neprekidno zapošljavanje novih inženjera i prodaju dodatnih radnih sati postaje dugoročno neodrživ.

Preraspodjela snaga na tržištu posebno snažno pogađa tvrtke iz zemalja u razvoju čija je dugogodišnja konkurentska prednost počivala prvenstveno na pristupačnoj i brojne radnoj snazi. S obzirom na to da umjetna inteligencija smanjuje tržišnu vrijednost samo bazičnog programerskog rada, te su tvrtke prisiljene brzo se preusmjeriti na pružanje složenih rješenja, izgradnju naprednih tehnoloških kompetencija i preuzimanje punog rizika za konačne rezultate radova.

Drugim riječima, umjetna inteligencija ne mijenja samo načine na koje pišemo kod, nego prisiljava tvrtke za outsourcing softvera da iz temelja preispitaju svoje poslovne modele. Oni tržišni sudionici koji se budu sporo prilagođavali ovim promjenama teško će zadržati postojeće klijente i održati profitne marže u okruženju u kojem se produktivnost rada više ne mjeri brojem sati koje su inženjeri proveli pred ekranom.