Razumijevanje specifikacija suvremenih zaslona na pametnim telefonima često stvara nedoumice jer proizvođači u istom kontekstu spominju tehnologije emitiranja svjetlosti, proizvodne procese i pogonske tehnologije stražnje ploče. Iako se u marketinškim materijalima ti pojmovi često prikazuju kao potpuno različite vrste ekrana, u stvarnosti se radi o međusobno povezanim slojevima jedne te iste tehnologije.
Osnovna razlika u tehnologiji prikaza započinje s načinom na koji zaslon stvara i emitira svjetlost. Klasični zasloni s tekućim kristalima, poznatiji kao LCD, ne emitiraju vlastitu svjetlost nego se oslanjaju na sloj LED pozadinskog osvjetljenja koje svijetli kroz cijelu površinu. Zbog stalno aktivnog pozadinskog osvjetljenja, takvi zasloni ne mogu prikazati potpunu crnu boju i imaju slabiji kontrast, ali su jeftiniji za proizvodnju i iznimno dugotrajni.
LCD zaslon sam po sebi ne emitira svjetlost, pa se oslanja na sloj LED pozadinskog osvjetljenja za osvjetljavanje. Molekule tekućih kristala zatim kontroliraju prolaz svjetlosti za prikaz slika. ( Foto: Ian Talmacs – Unsplash)
S druge strane, organske svjetleće diode, odnosno OLED zasloni, koriste tehnologiju samoemisije u kojoj svaki pojedinačni piksel samostalno stvara svjetlost. Kada prikazuju crnu boju, pikseli se na OLED zaslonu potpuno isključuju, čime se postiže savršen kontrast, duboka crna boja, brži odziv te znatno tanji dizajn uređaja.
Naziv AMOLED označava OLED zaslon koji koristi aktivnu matricu za upravljanje radom piksela. U takvom sustavu svaki pojedinačni piksel kontrolira vlastiti tranzistor, što omogućuje znatno brže brzine osvježavanja, bolju kontrolu napona i smanjenu potrošnju energije. Iz tog razloga, gotovo svi suvremeni pametni telefoni koji se u reklamama opisuju kao OLED u stvarnosti koriste upravo AMOLED tehnologiju.
AMOLED zaslon makro s uzorkom subpiksela (Foto: www.interelectronix.com )
Foto: screenresolutiontest.com
Kada se u specifikacijama spominje fleksibilni OLED, riječ je o samom proizvodnom procesu i materijalu podloge, a ne o novoj tehnologiji prikaza. Dok tradicionalni OLED ekrani koriste krutu staklenu podlogu, fleksibilni OLED koristi podlogu od savitljivog poliimida. Ta promjena materijala omogućuje izradu zakrivljenih rubova, stvaranje preklopnih telefona, značajno smanjenje okvira oko ekrana te veću otpornost na padove i udarce.
Fleksibilni OLED-i koriste fleksibilne poliimidne podloge, što omogućuje lagano savijanje ili čak preklapanje zaslona. (Foto: screenresolutiontest.com)
Tehnologija poznata pod nazivom LTPO (Low Temperature Polycrystalline Oxide /polykristalni oksid niske temperature ) predstavlja najnapredniji sustav izrade tranzistorske stražnje ploče koja upravlja radom AMOLED zaslona. Glavna prednost LTPO sustava je mogućnost dinamičke prilagodbe brzine osvježavanja zaslona u rasponu od 1 Hz do 120 Hz u stvarnom vremenu. Kada korisnik čita statičan tekst ili gleda fotografiju, brzina osvježavanja spušta se na samo 1 Hz radi očuvanja baterije, dok se pri pomicanju sadržaja ili igranju igara trenutačno podiže na 120 Hz za maksimalnu glatkoću slika. Također radi s manjom potrošnjom energije u usporedbi s tradicionalnim LTPS OLED zaslonima.
Foto: screenresolutiontest.com
Svi se ovi elementi na kraju spajaju u konačnom proizvodu. Zasloni s LCD tehnologijom danas postupno nestaju s tržišta i zadržavaju se uglavnom na pristupačnijim modelima. Pametni telefoni srednje i više klase u potpunosti su usvojili AMOLED kao standard, dok vodeći flagship modeli kombiniraju fleksibilnu poliimidnu podlogu i LTPO tehnologiju kako bi pružili vrhunsku kvalitetu prikaza uz minimalnu potrošnju energije.
