Na temelju analize dobrobiti umjetne inteligencije za obrazovanje, ovaj članak govori o mogućim rizicima njezine primjene. Među ključnim izazovima ističu se gubitak statusa ljudskog subjekta u uvjetima ubrzavanja obrazovnih procesa, tlačenje čovjeka kroz tehnološko otuđenje te potencijalni pad ljudske inteligencije uzrokovan pretjeranim oslanjanjem na tehnologiju.

Rad također analizira etičku krizu proizašlu iz kršenja privatnosti podataka, gubitak dubljeg smisla obrazovanja zbog paradoksa odnosa emocija i intelekta te negativne posljedice zlonamjerne uporabe umjetne inteligencije. Kao odgovor na te prijetnje, predlažu se rješenja koja uključuju povratak izvornoj naravi odgoja i obrazovanja, sveobuhvatno razumijevanje tehnoloških alata te jačanje regulatornog nadzora nad primjenom umjetne inteligencije u nastavnom procesu.

Globalno natjecanje u jezičnom modeliranju, koje predvodi ChatGPT, nastavlja se nezadrživo širiti i primjenjivati na sve segmente ljudskog djelovanja. Zbog toga se javlja hitna potreba za ozbiljnim istraživanjem niza pitanja povezanih s velikim jezičnim i društvenim modelima. Moramo preispitati kako gledamo na samu prirodu ove tehnologije, kao i na novi poslovni ekosustav koji iz nje proizlazi. Važno je analizirati duboki utjecaj umjetne inteligencije na društvo, pa čak i strahove koje ona izaziva, kako bismo pronašli načine za kontrolu rizika i pretvaranje ovih sustava u alate za opću dobrobit i ljudski napredak.

Foto: Magnific

Gledajući povijest znanosti i tehnologije, veliki jezični modeli predstavljaju naprednu proizvodnu snagu koja neizbježno mijenja i same društveno-proizvodne odnose. Stalnim razvojem i stvaranjem novih pomaka, ova tehnologija donosi korjenite promjene u produktivnosti cjelokupnog društva.

U budućnosti bi umjetna inteligencija mogla postati općeprihvaćena društvena tehnologija koja nadvladava tehničke barijere i postaje sveprisutna poput električne energije, interneta ili pametnih telefona. Ona je već sada usko povezana s našim radom i svakodnevnim životom te postupno preuzima ulogu svačijeg osobnog asistenta ili supermozga. Zamjenjivanjem intelektualnog rada, ona nepovratno utječe na cjelokupnu društvenu strukturu.


S tehničkog aspekta, veliki jezični modeli posjeduju pet jedinstvenih mogućnosti: svjetsku svijest, otvorenu kreativnost, nove interakcije proizvoda, personalizirano druženje i tehnološku inkluzivnost. To označava revoluciju nove paradigme u kojoj znanje postaje lako dostupno.

Sustavima znanja, akumuliranoj svjetskoj svijesti, pa čak i kreativnom radu do kojeg su ljudi dolazili kroz dugotrajne procese učenja, sada se može pristupiti u samo nekoliko sekundi. Iz društvene perspektive, svi aspekti života, uključujući dob, zanimanje, obrazovanje, razmjenu informacija te prihode, bit će pogođeni u različitim stupnjevima. Veliki modeli mogu pojačati postojeće anomalije, ali i dovesti do pojave potpuno novih društvenih problema, zbog čega je nužno pažljivo identificirati rizike i pronaći adekvatna rješenja.

Priroda tehnologije velikih modela i novi poslovni ekosustav


Pojava ChatGPT-a i njegovih impresivnih mogućnosti jasno je signalizirala dolazak ere moćne umjetne inteligencije. Pet ključnih sposobnosti ove tehnologije već sada aktivno oblikuje i transformira suvremeno poslovanje.

Prva sposobnost odnosi se na naprednu percepciju svijeta. Razlog njezine moći leži u napuštanju jednostavnih metoda usporedbe i podudaranja podataka. Kroz predosposobljavanje na golemom broju povijesnih knjiga, enciklopedija i internetskih tekstova, sustav neprestano simulira i uči. Proces se optimizira putem povratnih informacija ljudskih trenera, čime se postiže profinjeno sažimanje i apstraktno razumijevanje cjelokupnog ljudskog znanja.

Umjetna inteligencija razvija vlastite sposobnosti logičkog zaključivanja za uspješno izvršavanje složenih zadataka. Kada se ova opća svijest spoji sa specifičnim znanjem iz vertikalnih industrija, nastaju specijalizirani modeli visoke prilagodljivosti. Takvi sustavi imaju potencijal pomicati granice znanosti, otkrivati nova znanja i rješavati globalne izazove poput klimatskih promjena ili liječenja teških bolesti.

Druga ključna sposobnost jest otvorenost prema kreativnosti. Umjetna inteligencija više nije ograničena na mehaničke zadatke; ona piše poeziju, crta, programira, osmišljava reklame i samostalno izrađuje akademske radove. Kroz analizu informacija i stvaranje multimodalnog sadržaja, uvelike se poboljšava ljudska produkcija. Alati poput Midjourneyja i DALL-E omogućuju osobama bez ikakva slikarskog iskustva da unosom običnog teksta stvore vrhunska vizualna djela. Ova međumodalna konverzija teksta u sliku ili video ostavlja dubok trag na ilustratore, dizajnere igara i filmsku industriju, dok istovremeno omogućuje običnim ljudima da se učinkovito izraze i pretoče svoje priče u zanimljiva djela.


Treća sposobnost donosi revoluciju u interakciji proizvoda kroz uvođenje prirodnog jezika kao korisničkog sučelja (LUI). Ova promjena teži svrgnuti s trona klasična računala, pametne telefone i tražilice te postati novi pristupnik informacijama i uslugama. Dok su prethodne četiri generacije tehnologije, od DOS-a do kliznih zaslona, zahtijevale da se čovjek prilagođava stroju, novi algoritmi omogućuju da se stroj prilagođava čovjeku.

Foto: Magnific

Jezik je najsloženiji proces ljudskog mišljenja, a ChatGPT uspijeva shvatiti ključna značenja i kontekstualnu logiku kako bi izvršio složene naredbe. Otvaranjem API sučelja za dodatke (plugins), stvara se privatni ekosustav koji integrira informacijsku, uslužnu, emocionalnu i produkcijsku podršku na jednom mjestu, zauvijek mijenjajući internetsku industriju.


Četvrta sposobnost, personalizirano druženje, temelji se na arhitekturi modela Transformer koja omogućuje pamćenje dugoročnog konteksta. Kroz interaktivni razgovor, otvaraju se vrata za duboku primjenu u obrazovanju, zdravstvu i korisničkoj službi. Umjetna inteligencija može pratiti djecu kroz personalizirani proces učenja ili djelovati kao virtualni prijatelj i savjetnik za usamljene pojedince. Za razliku od tradicionalnih chatbota, ovi sustavi prepoznaju ljudske emocije i potrebe te pružaju brzu i praktičnu podršku, što otvara velike mogućnosti u skrbi za starije osobe i kućnoj robotici.


Peta sposobnost je sveobuhvatna tehnološka inkluzivnost. Kao automatizirani chatbot, ovaj je alat dostupan svima, u bilo koje vrijeme i bez potrebe za posebnim tehničkim znanjem. On uspješno premošćuje digitalni jaz jer omogućuje slobodnu konverziju između videa, slika, glasa i teksta, kao i između različitih programskih jezika. Prije su samo tehnološki obučeni pojedinci mogli koristiti napredne digitalne usluge, dok danas umjetna inteligencija omogućuje ruralnim područjima, zemljama u razvoju i starijim generacijama jednak pristup informacijama i ekonomskim prilikama.


Unatoč uzbuđenju, ove nevjerojatne mogućnosti izazivaju i opravdanu zabrinutost. Poziv Instituta za budućnost života na privremeno obustavljanje obuke sustava naprednijih od GPT-4, kao i talijanska privremena zabrana ChatGPT-a zbog ugrožavanja privatnosti, pokazuju da su rizici postali opipljivi. Regulatorni nacrti koje su gotovo istovremeno objavile Kina i SAD, te istupi samih tehnoloških lidera poput Sama Altmana pred američkim Kongresom, svjedoče o potrebi za hitnim uvođenjem tehničkog nadzora kako bi se spriječio društveni kaos i zlouporaba tehnologije.

Foto: Magnific
Foto: Magnific


Društveni i ekonomski učinci velikih jezičnih modela


Sveobuhvatna analiza tehnologije zahtijeva promatranje njezina utjecaja kako na društvo u cjelini, tako i na svakog pojedinca, uzimajući u obzir promjene u produktivnosti i proizvodnim odnosima. Iako umjetna inteligencija revolucionarno povećava društvenu učinkovitost i olakšava rutinske poslove, njezina masovna primjena donosi ozbiljne rizike od tehnološkog razvlašćivanja ljudi.


Utjecaj na tržište rada jedan je od najočitijih izazova.

Dok će u kratkom roku stradati repetitivni poslovi niske kvalifikacije, srednjoročni razvoj donosi potrebu za novim vještinama. Međutim, dugoročne prognoze upozoravaju na jačanje monopola kapitala i produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih. Izvješća pokazuju da bi primjena GPT tehnologije mogla utjecati na radna mjesta čak 80% radne snage u Sjedinjenim Državama, pri čemu su poslovi s višom razinom obrazovanja i većim prihodima izloženi najvećem riziku. Analize procjenjuju da bi automatizacija mogla ugroziti oko 300 milijuna poslova s punim radnim vremenom na globalnoj razini.


Najveći problem leži u tome što tehnologija eliminira radna mjesta znatno brže nego što stvara nove prilike. Ovaj fenomen tehnološke nezaposlenosti mogao bi biti znatno dublji i teži za rješavanje od onih u prethodnim industrijskim revolucijama. Prije se višak radne snage prelijevao iz poljoprivrede u industriju, a potom u uslužni sektor. Danas, kada umjetna inteligencija masovno prodire upravo u tradicionalne uslužne djelatnosti, društvo se suočava s pitanjem kamo usmjeriti višak radne snage, što drastično zaoštrava konkurenciju na tržištu rada.

Ova situacija postavlja posebne izazove pred mlade ljude i studente koji tek izlaze na tržište rada. Tradicionalni obrazovni sustav i dalje školuje kadrove za profesije koje se ubrzano automatiziraju. Mladi se moraju zapitati kakvi su talenti doista potrebni ovom dobu i kako razviti vještine upravljanja umjetnom inteligencijom kako bi ostali konkurentni.

Foto: Magnific

Unatoč prednostima personaliziranog učenja, pretjerano oslanjanje na chatbote otvara opasnost od slabljenja kritičkog mišljenja. Brzi i gotovi odgovori smanjuju potrebu za dubljim promišljanjem, čime tehnologija neprimjetno oblikuje i usmjerava vrijednosne orijentacije mladih ljudi u fazi njihova formiranja.


Ako tehnološki razvoj stvara situaciju u kojoj ljudi gube poslove, pitanje osiguravanja izvora prihoda zapravo je lakši dio problema, jer se bogatstvo može preraspodijeliti. Puno veći izazov predstavlja gubitak društvenog statusa i osjećaja postignuća koji proizlaze iz rada. Kako će ljudi provoditi svoje slobodno vrijeme i gdje će pronaći smisao postojanja ako stroj preuzme njihove profesionalne uloge, ostaje jedno od najvažnijih pitanja za budućnost čovječanstva.


Tehnološki napredak ne jamči pravednu raspodjelu stvorenog bogatstva. Statistički podaci s početka ekspanzije ove industrije pokazuju da usprkos rastu BDP-a, realne nadnice običnih radnika padaju, dok se golema većina prihoda koncentrira u rukama najbogatijih slojeva i tehnoloških divova koji drže monopol nad podacima. Izvan ekonomskih krugova, uočljivi su i izravni tehnički rizici, poput povrede privatnosti, curenja osjetljivih podataka te pravne nejasnoće oko vlasništva nad generiranim sadržajem. Veliki modeli također mogu poslužiti kao moćni uređaji za generiranje i širenje uvjerljivih dezinformacija neviđenom brzinom, dok istovremeno otvaraju i ozbiljna pitanja kršenja prava intelektualnog vlasništva u tekstualnim, vizualnim i auditivnim poljima.


Integracija, sukreacija i politička koordinacija


Rješavanje trenutačnih specifičnih rizika zahtijeva uvođenje kratkoročnih i dugoročnih politika upravljanja te tehničkih propisa. Na tragu globalnih napora, vodeće tehnološke tvrtke već potpisuju sporazume s vladama, obvezujući se na dobrovoljne regulatorne mjere. To uključuje provođenje neovisnih sigurnosnih provjera, javno izvještavanje o ograničenjima modela te uvođenje sustava digitalnog vodenog žiga koji pomaže korisnicima da prepoznaju sadržaj stvoren umjetnom inteligencijom, s ciljem izbjegavanja predrasuda, diskriminacije i zaštite privatnosti.


Uz zakonsku usklađenost, nužna je i koordinacija javnih politika. Vlade, akademici i privatni sektor moraju izgraditi stabilne komunikacijske platforme kako bi osmislili uključivo društvo koje sukreira s umjetnom inteligencijom. Kako bi se ublažio negativan utjecaj na tržište rada i spriječio monopol, razmatra se i uvođenje instrumenata poput poreza na tehnologiju ili poreza na dohodak od kapitala ostvaren automatizacijom.

Foto: Magnific

S korporativne razine, primjeri poput OpenAI-ja pokazuju pokušaje uspostavljanja institucionalnih jamstava. Klauzule o suradnji umjesto agresivnog natjecanja, ograničavanje dobiti dioničara te model prema kojem neprofitna organizacija upravlja profitnim tijelom, osmišljeni su kako bi dobrobit čovječanstva imala prednost nad profitom. Ideja o uvođenju univerzalnog temeljnog dohotka (UBI), financiranog iz bogatstva koje stvori umjetna inteligencija, predstavlja legitiman smjer istraživanja za smanjenje ekonomskih nejednakosti.

Ipak, ključ uspjeha leži u tome da javnost i zakonodavci kroz brzo, iterativno učenje u potpunosti shvate sve prednosti i nedostatke ove tehnologije, čime bi se omogućila sigurna i svjesna koevolucija čovjeka i umjetne inteligencije. U tom procesu, transformacija obrazovanja postaje polazišna točka za pronalaženje novog smisla ljudskog postojanja.