Prema izvješćima više od stotinu međunarodnih znanstvenika, globalni klimatski sustav nalazi se na putanji koja donosi dalekosežne posljedice za koje društvo još uvijek nije pripremilo odgovarajuće mehanizme odgovora.
Deseto godišnje izvješće o stanju oceana u sklopu programa Copernicus prikupilo je i analiziralo podatke prikupljanje tijekom više od četiri desetljeća putem satelitskih sustava, plutajućih mjernih stanica i dubinskih senzora. Prikupljeni parametri pružaju dosad najoštriji uvid u dubinske transformacije kroz koje prolaze svjetska mora.
Izvršni direktor organizacije Mercator Ocean International, Pierre Bahurel, naglašava kako se morski ekosustavi mijenjaju pred našim očima. Izravno povezane pojave poput ubrzanog zagrijavanja mora, kontinuiranog porasta razine vode i sustavne degradacije ekosustava jasan su pokazatelj dugotrajnih i dubokih poremećaja. Uz dugoročne trendove porasta temperature, dodatni pritisak stvara iznimno snažan fenomen El Niño. Ovaj prirodni klimatski obrazac, koji odlikuju nadprosječne temperature površine mora u ekvatorskom dijelu Tihog oceana, na putu je da postane najintenzivniji zabilježeni događaj te vrste u povijesti mjerenja.
Sustavni podaci pokazuju da svjetski oceani apsorbiraju oko 90 posto viška toplinske energije koju čovječanstvo generira sagorijevanjem fosilnih goriva. Razine zagrijavanja uočne u posljednja dva desetljeća ukazuju na to da se stopa akumulacije topline udvostručila, dok su površinske temperature mora dosegnule povijesne rekorde 2023., 2024. i ponovno 2026. godine.
Foto: Pexels – Adiprayogo Liemena
Prošle su godine oceanski sustavi apsorbirali energiju ekvivalentnu 23 zettadžula, čime je već devetu godinu zaredom postavljen novi apsolutni rekord. Kako bi se ilustrirala razina te energije, navedeni iznos odgovara toplinskom učinku 12 eksplozija atomske bombe snage one bačene na Hirošimu svake sekunde tijekom cijele godine, odnosno oko 40 puta većoj količini energije od ukupne globalne potrošnje zabilježene 2025. godine. Nakupljena toplinska energija direktno generira morske toplinske valove, potiče nastanak snažnijih i razornijih ciklona, uništava morsku bioraznolikost te ubrzava porast razine mora zbog termičkog širenja vode i otapanja kontinentalnog leda. Prosječna globalna razina mora rasla je po stopi od oko 3,8 milimetara godišnje od 1999. godine, čime je ukupni porast premašio 10 centimetara, uz dodatno ubrzanje uočeno od 2012. godine. Navedeni procesi izravno ugrožavaju stotine milijuna stanovnika u obalnim područjima diljem svijeta
Istovremeno, kiselost oceana porasla je za približno 17 posto u odnosu na 1985. godinu uslijed apsorpcije visokih količina ugljikovog dioksida iz atmosfere. Zakiseljavanje se u znanstvenim krugovima često naziva nevidljivom prijetnjom klimatskih promjena jer izravno narušava podvodne ekosustave. Izmenjena kemijska struktura vode otežava organizmima poput školjkaša, rakova i koralja formiranje i održavanje kalcijevih ljuštura i egzoskeleta.
Foto: Pexels – Eyup Sayar
Određene regije izložene su posebno visokim opterećenjima. Europska mora nalaze se pod iznimnim pritiskom, na što upozorava Karina von Schuckmann, viša savjetnica u organizaciji Mercator Ocean International. Podaci ukazuju na to da su Sredozemno i Crno more izloženi dugotrajnim toplinskim valovima pri čemu pojedini ekstremi traju dulje od 30 dana uz podizanje lokalne temperature vode za čak 4,6 stupnjeva Celzija iznad višegodišnjeg prosjeka.
Istraživačica Blanca Fernández-Álvarez s Mediteranskog instituta naglašava kako se ne radi o izoliranim incidentima, već o nastavku kontinuiranog trenda koji trajno mijenja životne uvjete morske flore i faune. Ekstremni procesi u oceanima imaju izravne i razorne posljedice na ljudsku infrastrukturu i sigurnost. Primjerice, uragan Louis iz 2024. godine generirao je valove visine gotovo 8 metara uz obalu Španjolske, što je rezultiralo ljudskim žrtvama, štetom na infrastrukturi i prekidi u opskrbi električnom energijom.
Iste godine, dugotrajni olujni vjetrovi u Botničkom zaljevu potisnuli su golemu količinu vodene mase prema jugu, uzrokujući nagli pad razine mora za 1,5 metara, zbog čega je pomorski trajektni promet između Švedske i Finske bio obustavljen na 18 sati. Najdramatičnije promjene bilježe se u arktičkom pojasu koji se zagrijava znatno brže od ostatka planeta, uz porast površinske temperature mora za oko 4,2 stupnja Celzija u posljednja četiri desetljeća. Prosječna mjesečna površina morskog leda smanjivala se za otprilike 490.000 četvornih kilometara po desetljeću u razdoblju od 1979. do 2025. godine, što odgovara gubitku površine veličine Španjolske svakih deset godina.
Foto: Pexels – Jan Tang
Na suprotnom kraju planeta, rekordno niska razina morskog leda na Antarktici uzrokovala je prvi zabilježeni masovni izostanak reprodukcije carskih pingvina, što predstavlja jasnu indikaciju brze degradacije staništa ovisnih o ledu. Najteže pogođeni subjekti ostaju male otočne države u razvoju koje se nalaze na prvoj crti udara porasta razine mora, tropskih oluja i masovnog izumiranja koraljnih grebena. Za otočne nacije promjene u oceanu ne predstavljaju udaljeni ekološki problem, već neposrednu ugrozu ekonomskoj stabilnosti, razvoju i nacionalnoj sigurnosti. Slični izazovi u skoroj budućnosti očekuju i mnoge druge obalne regije diljem svijeta.
Izvješće zaključuje s jasnim pozivom na uspostavu naprednih sustava kontinuiranog praćenja stanja oceana kako bi vlade i lokalne zajednice imale točne analitičke podatke nužne za pravovremenu prilagodbu i ublažavanje nadolazećih klimatskih rizika.
