Riba se s pravom smatra jednom od najzdravijih namirnica. Bogata je kvalitetnim proteinima, omega-3 masnim kiselinama te ključnim mineralima koji čuvaju zdravlje srca i mozga. Međutim, usred široke ponude u ribarnicama i trgovinama, nisu sve ribe jednako sigurne za konzumaciju. Zbog neadekvatnog uzgoja, zagađenja mora ili kemijskog konzerviranja, pojedine vrste mogu više naštetiti nego koristiti našem organizmu.
Stručnjaci i zdravstvene organizacije upozoravaju da bismo tri skupine riba trebali izbjegavati ili njihovu konzumaciju svesti na najmanju moguću mjeru.
Izrazito velike, dugovječne i grabljive ribe
Bilo da je riječ o morskim ili slatkovodnim vrstama, velike ribe koje žive dugi niz godina i hrane se drugim ribama nalaze se na samom vrhu hranidbenog lanca. Tijekom života one kroz proces bioakumulacije u svom tkivu konstantno nakupljaju toksine iz okoliša.
Meso ovih riba često sadrži visoke koncentralije teških metala, ponajviše metil-žive, ali i olova te kadmija. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) naglašava da metil-živa prelazi krvno-moždanu i placentalnu barijeru, što može dovesti do oštećenja središnjeg živčanog sustava te opterećenja jetre i bubrega. Trudnice, dojilje i mala djeca izrazito su osjetljive skupine te bi trebale u potpunosti izbjegavati velike grabljivice (poput morskog psa, sabljarke ili kraljevske skuše).
Riba iz intenzivnog uzgoja tretirana hormonima i antibioticima
U pojedinim uzgajalištima s visokom gustoćom ribljeg fonda, ribe se uzgajaju ubrzanim tempom te su spremne za tržište u svega nekoliko mjeseci. Kako bi se spriječio pomor i stimulirao brzi rast, u nekim se nekontroliranim uzgajalištima prekomjerno koriste antibiotici i kemijska sredstva. Konzumacija ribe s ostacima antibiotika narušava crijevnu mikrofloru i stvara opterećenje za jetru i bubrege pri eliminaciji toksina. Uz to, dugotrajan unos tragova antibiotika putem hrane doprinosi globalnom problemu otpornosti bakterija na lijekove (antimikrobna rezistencija).

Foto : Mohamad Mostafa Salehi
Riba konzervirana opasnim kemikalijama ili višestruko odmrzavana
Neki neodgovorni trgovci koriste nedozvoljena kemijska sredstva (poput otopina formaldehida ili uree) kako bi ribi produžili svježinu, prikrili znakove kvarenja ili zamaskirali činjenicu da je predugo stajala u zamrzivaču. Radi se o kemikalijama koje mogu uzrokovati oštećenja želuca i povećati rizik od kroničnih oboljenja. Nadalje, ako je riba predugo zamrznuta ili se više puta odledivala i ponovno zamrzavala, dolazi do oksidacije korisnih omega-3 masnih kiselina. Bakterijsko razlaganje proteina u takvoj ribi stvara histamin — toksin otporan na visoke temperature koji se ne uništava čak ni kuhanjem ili pečenjem. Unos ribe kontaminirane histaminom dovodi do akutnog trovanja uz simptome poput crvenila lica, osipa, pada tlaka i mučnine.
Kako prepoznati i odabrati svježu te sigurnu ribu?
Prilikom kupnje svježe ribe obratite pažnju na tri ključna pokazatelja:
Oči i škrge: Svježa riba ima bistre, izbočene oči s crnim zjenicama te jarko crvene škrge. Izbjegavajte ribu s zamućenim očima ili blijedim i žućkastim škrgama.
Miris: Riba mora mirisati blago i prirodno po moru ili vodi. Intenzivan, oštar ili kemijski miris (koji podsjeća na amonijak) siguran je znak kvarenja ili tretiranja kemikalijama.
Tekstura mesa: Pritisnite meso ribe prstom. Ako je meso čvrsto i elastično te se odmah vrati u prvobitni oblik, riba je svježa. Ako ostane udubljenje, a meso je mekano i gnjecavo, kvalitetna je narušena.

Foto: Colin Watts- Unsplash
Preporuka stručnjaka: U svakodnevnoj prehrani prednost dajte manjim slatkovodnim i morskim ribama te ribama iz provjerenog i ekološki prihvatljivog uzgoja. Riba je izvrsna namirnica koju valja konzumirati nekoliko puta tjedno u porcijama od 100 do 150 grama, pri čemu se preporučuje priprema na pari ili kuhanje kako bi se sačuvale sve nutritivne vrijednosti.
