Na zabačenoj visoravni Puna de Atacama u argentinskim Andama, na nadmorskoj visini od 3775 metara, smješten je grad San Antonio de los Cobres. Ondje je stoljećima obitavao biološki paradoks koji je dugo zbunjivao medicinsku zajednicu: lokalna autohtona zajednica tisućljećima je nesmetano konzumirala podzemnu vodu zagađenu visokim koncentracijama arsena.

Smrtonosna prijetnja i dugovječni suživot


Zbog jedinstvenih geoloških karakteristika i vulkanskih stijena, minerali arsena kontinuirano prodiru u izvore pitke vode. Sve do ugradnje suvremenih sustava za pročišćavanje 2012. godine, mještani su pili vodu s koncentracijama arsena do 200 mikrograma po litri – što je čak dvadeset puta više od granice sigurnosti koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Unatoč činjenici da dugotrajna izloženost arsenu kod prosječnog čovjeka izaziva teška oboljenja, rak i preranu smrt, arheološki dokazi pokazuju da ljudi ovo područje neprekidno naseljavaju između 7000 i 11 000 godina.

Foto: www.outdoorphotographyguide.com – Ian Plant

Znanstveno otkriće i evolucijski mehanizam


Znanstvena istraživanja započeta 1995. godine otkrila su da stanovnici ove regije posjeduju specifičan mehanizam metaboliziranja arsena. Kada arsen dospije u ljudsko tijelo, normalan enzimski sustav ga prerađuje pri čemu stvara izuzetno toksičan međuprodukt – monometil arsen (MMA). Potom se taj spoj pretvara u manje toksičan dimetil arsen (DMA), koji se izlučuje urinom. Analize su pokazale da organizmi stanovnika San Antonija de los Cobresa proizvode minimalne količine opasnog MMA, dok ubrzano sintetiziraju DMA kako bi toksine što prije uklonili iz tijela.

Ključna uloga gena AS3MT


Kako bi otkrili genetsku pozadinu ovog fenomena, tim evolucijskih ekologa sa Sveučilišta Uppsala, predvođen Carinom Schlebusch i Lucie Gattepaille, analizirao je DNK uzorke 124 žene iz ove regije te ih usporedio s podacima srodnih populacija iz Perua i Kolumbije.

Istraživanje je identificiralo specifičnu skupinu genetskih varijanti u neposrednoj blizini gena AS3MT (odgovornog za kodiranje enzima arsen metiltransferaze). Te su varijante pronađene u izrazito visokoj koncentraciji kod stanovnika argentinskog planinskog grada, što predstavlja prvi čvrst dokaz ljudske genetske prilagodbe na opasne kemikalije u okolišu.

Foto: link.springer.com

Slični mehanizmi potvrđeni su i u drugim dijelovima svijeta – poput studije Sveučilišta u Chicagu provedene u Bangladešu – gdje su uz AS3MT otkriveni i genski skupovi FMO i GSTO koji dodatno pomažu tijelu u učinkovitoj detoksikaciji. Tisućljeća izloženosti kontaminiranoj vodi stvorila su snažan pritisak prirodne selekcije, dajući prednost jedinkama s mutacijama otpornim na arsen, što potvrđuje nevjerojatnu prilagodljivost ljudskog organizma u ekstremnim uvjetima