Najveća prednost umjetne inteligencije njezina je brzina. Može riješiti matematički zadatak u nekoliko sekundi, objasniti složen pojam ili ponuditi gotov odgovor na pitanje koje bi učeniku inače oduzelo mnogo vremena. Međutim, što se događa kada umjetna inteligencija počne obavljati sav posao umjesto nas? Znamo li i dalje samostalno riješiti problem kada njezina pomoć više nije dostupna?
Tri nova istraživanja iz 2026. godine pokušala su odgovoriti na to pitanje. Istraživači su proučavali utjecaj umjetne inteligencije na samostalno rješavanje problema, dugoročno učenje i načine na koje učenici koriste AI alate. Njihovi rezultati otkrivaju zanimljiv paradoks. Umjetna inteligencija može poboljšati brzinu i kvalitetu obavljanja zadataka, ali pretjerano oslanjanje na njezine odgovore može oslabiti sposobnost samostalnog razmišljanja i primjene stečenog znanja.
Kada umjetna inteligencija nestane, možete li nastaviti sami?
Zamislite da morate riješiti 15 matematičkih zadataka s razlomcima. Tijekom rješavanja prvih 12 zadataka na zaslonu vam je stalno dostupan AI asistent koji može odgovoriti na svako pitanje i ponuditi rješenje. Međutim, kada dođete do trinaestog zadatka, asistent iznenada nestane. Više mu ne možete postavljati pitanja niti tražiti pomoć. Možete li samostalno riješiti preostala tri zadatka?
Upravo su takav scenarij istraživali Grace Liu, doktorandica strojnog učenja na Sveučilištu Carnegie Mellon, i njezini suradnici. Proveli su tri randomizirana eksperimenta u kojima je sudjelovalo ukupno 1222 ispitanika. Prva dva eksperimenta bila su usmjerena na matematičke zadatke, dok je treći uključivao razumijevanje pročitanog teksta prema modelu ispita SAT. Sva tri eksperimenta imala su sličan tijek. Tijekom faze vježbanja jednoj skupini bilo je dopušteno koristiti umjetnu inteligenciju i postavljati joj pitanja, dok je druga skupina morala samostalno rješavati zadatke. Tijekom završnog testiranja svi su sudionici morali odgovarati bez pomoći umjetne inteligencije.
Rezultati su pokazali jasnu razliku između dviju skupina
U prvom eksperimentu sudionici koji su tijekom vježbanja koristili AI asistenta ostvarili su prosječnu stopu točnih odgovora od 57 posto nakon što im je pomoć uklonjena. Kod sudionika koji su cijelo vrijeme samostalno rješavali zadatke ta je stopa iznosila 73 posto. Osim toga, skupina koja se oslanjala na umjetnu inteligenciju preskočila je gotovo dvostruko više pitanja. Prvi eksperiment imao je određene nedostatke u načinu odabira sudionika. Istraživači su ih pokušali ukloniti u drugom eksperimentu, ali razlika između skupina ostala je slična. Isti obrazac pojavio se i u zadatku razumijevanja pročitanog teksta. Iako je cijela vježba trajala samo desetak minuta, sudionici koji su se oslanjali na umjetnu inteligenciju ponovno su pokazali slabije rezultate kada su morali raditi samostalno.

Zašto se razlika pojavila tako brzo?
Istraživački tim ponudio je dva moguća objašnjenja. Prvo, trenutačna dostupnost odgovora promijenila je očekivanja sudionika o vremenu potrebnom za rješavanje problema. Kada se naviknemo da umjetna inteligencija odgovara gotovo trenutačno, samostalno razmišljanje počinje nam se činiti sporim i napornim. Što je potreban mentalni napor veći, to je veća i želja da taj posao prepustimo umjetnoj inteligenciji.
Drugo, pretjerano oslanjanje na AI može ukloniti važan dio procesa učenja. Upravo kroz pokušaje, pogreške i samostalno traženje rješenja učenici upoznaju vlastite sposobnosti i ograničenja. Bez takvog iskustva teže razvijaju realnu sliku o tome što doista znaju i mogu samostalno napraviti. To može utjecati i na njihovu motivaciju i ustrajnost kada se suoče s težim zadatkom. Ipak, istraživači zasad nisu utvrdili koje od ovih objašnjenja ima presudnu ulogu.
Eksperiment je otkrio i zanimljive razlike u načinu korištenja umjetne inteligencije. Više od 60 posto sudionika izravno je tražilo gotove odgovore. Jedan od zabilježenih primjera bio je upit od samo jedne riječi: „Odgovor?”. Oko četvrtine sudionika češće je tražilo savjete i smjernice umjesto gotovih rješenja.
Kada im je umjetna inteligencija uklonjena, sudionici koji su uglavnom tražili gotove odgovore ostvarili su prosječnu stopu točnosti od 65 posto. Kod onih koji su češće tražili savjete ta je stopa iznosila 76 posto. Budući da sudionici nisu nasumično raspoređeni prema načinu korištenja AI-ja, ovi rezultati ne dokazuju izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Ipak, upućuju na važnu razliku između korištenja umjetne inteligencije kao zamjene za razmišljanje i njezina korištenja kao pomoćnog alata.
Deset godina podataka otkriva promjene u navikama učenja
Može li nekoliko minuta korištenja umjetne inteligencije doista utjecati na dugoročno učenje?
Druga istraživačka skupina pokušala je odgovoriti na to pitanje analizom približno 3,2 milijuna podataka prikupljenih na obrazovnoj platformi ALEKS između 2015. i 2025. godine. Istraživači su matematičke zadatke podijelili u dvije kategorije.
Prvu su činili zadaci koje je jednostavno kopirati i zalijepiti u chatbot kako bi se dobio odgovor. Primjerice, tekstualni matematički problemi koji ne zahtijevaju posebne interakcije s platformom. Istraživači su ih označili kao zadatke koje umjetna inteligencija može lako riješiti. Drugu skupinu činili su zadaci koji zahtijevaju aktivnu manipulaciju grafovima i drugim elementima na platformi, primjerice povlačenjem i ispuštanjem objekata. Takvi su zadaci bili teži za rješavanje uz pomoć tadašnjih AI alata.
Rezultati su pokazali da su nakon pojave ChatGPT-a učenici postupno počeli trošiti manje vremena na zadatke koje je bilo jednostavno riješiti uz pomoć umjetne inteligencije. Tijekom promatranog razdoblja zabilježeno je 26,9 posto manje vremena provedenog na takvim zadacima u odnosu na zadatke koje je bilo teže prepustiti umjetnoj inteligenciji. Kod srednjoškolaca razlika je iznosila 31,3 posto, dok je kod učenika osnovnih škola iznosila devet posto. Kod učenika petog razreda nije zabilježena značajna promjena.
No znači li to da su učenici jednostavno postali učinkovitiji?
Kako bi provjerili tu mogućnost, istraživači su usporedili dvije situacije: rad uz nadzor i rad bez nadzora. U okruženju bez nadzora vrijeme provedeno na zadacima koje je umjetna inteligencija mogla lako riješiti nastavilo se smanjivati. Međutim, u okruženju s nadzorom taj je trend gotovo nestao.
Da su učenici doista postali učinkovitiji u rješavanju zadataka, očekivalo bi se da će im za njihovo dovršavanje trebati manje vremena bez obzira na to rade li pod nadzorom ili ne. Platforma je povremeno prikazivala i pitanja povezana s gradivom koje su učenici već ranije naučili. Svrha tih zadataka bila je provjeriti koliko dobro mogu samostalno prisjetiti se prethodno obrađenog sadržaja.
Zanimljivo je da su rezultati pokazali nižu stopu točnih odgovora na jednostavnijim pitanjima.
Ipak, potrebno je naglasiti da ovo istraživanje pruža neizravne dokaze. Nije prošlo recenziju drugih znanstvenika, a prikupljeni podaci ne otkrivaju izravno koji su učenici koristili umjetnu inteligenciju. Unatoč tome, rezultati pokazuju trend sličan onome iz laboratorijskih eksperimenata. Učenici su počeli trošiti manje vremena na zadatke koje je umjetna inteligencija mogla jednostavno riješiti, što bi moglo značiti i manje vremena provedenog u samostalnom učenju.

Foto: magnific.com
Znači li to da je umjetna inteligencija štetna za obrazovanje? Ne nužno.
Meta-analiza objavljena 2026. godine, koja je obuhvatila 35 eksperimenata i ukupno 4193 sudionika, pokazala je da pravilno osmišljena primjena ChatGPT-a u nastavi može poboljšati rezultate učenja. Važno je razumjeti da ove studije ne mjere istu stvar. Meta-analiza proučavala je rezultate učenika koji su koristili umjetnu inteligenciju tijekom učenja, dok su prethodni eksperimenti provjeravali mogu li učenici samostalno primijeniti znanje nakon što im je AI pomoć uklonjena. Drugim riječima, bolji rezultati uz pomoć umjetne inteligencije ne znače nužno da smo naučili više.
Može li promjena načina korištenja umjetne inteligencije poboljšati učenje?
Postavlja se važno pitanje: postoji li način korištenja umjetne inteligencije koji omogućuje uštedu vremena, ali istodobno čuva sposobnost samostalnog razmišljanja? Mogući odgovor ponudilo je randomizirano kontrolirano istraživanje dviju istraživačica, Sarah Shi Hui Wong i Sophie Xuefei Qiu, objavljeno u časopisu Review of Educational Psychology.
U istraživanju je sudjelovalo 196 studenata koji su bili podijeljeni u tri skupine. Njihov je zadatak bio osmisliti ideje za poboljšanje plišane igračke. Prva skupina nije smjela koristiti umjetnu inteligenciju. Druga je mogla slobodno koristiti ChatGPT tijekom cijelog zadatka. Treća skupina morala je slijediti unaprijed određeni raspored.
Prve tri minute studenti su samostalno razmjenjivali ideje. Sljedećih šest minuta koristili su ChatGPT za doradu i poboljšavanje vlastitih prijedloga. Posljednje tri minute ponovno su radili bez pomoći umjetne inteligencije kako bi samostalno dovršili projekt. Pritom su dobili i predložak pitanja koji ih je poticao da prvo iznesu vlastitu ideju, a tek zatim zatraže pomoć.
Primjerice, umjesto jednostavnog pitanja poput „Daj mi ideju za poboljšanje igračke”, trebali su napisati: „Moja ideja je XX. Kako je mogu poboljšati?” ili „Kako ovu ideju mogu učiniti jedinstvenijom?”.
U prvom krugu skupina koja je mogla slobodno koristiti ChatGPT ostvarila je najbolje rezultate u kategoriji originalnosti, s prosječnom ocjenom 4,08. Skupina koja nije koristila umjetnu inteligenciju ostvarila je 3,06 bodova, dok je skupina koja je prvo samostalno razmišljala, a zatim koristila ChatGPT, ostvarila 3,30 bodova. Dakle, samostalno razmišljanje prije korištenja umjetne inteligencije u početku je donijelo nešto slabije rezultate.
Međutim, situacija se promijenila u drugom krugu. Studenti su tada dobili složeniji zadatak. Trebali su osmisliti igru koja bi odraslima pomogla u učenju vokabulara stranih jezika, ali ovaj put nisu smjeli koristiti umjetnu inteligenciju. Rezultati su bili iznenađujući. Skupina koja je tijekom prethodnog zadatka mogla slobodno koristiti ChatGPT ostvarila je samo 2,69 bodova. To je gotovo jednako rezultatu skupine koja uopće nije koristila umjetnu inteligenciju, a koja je ostvarila 2,63 boda. Nasuprot tome, skupina koja je prvo samostalno razvijala ideje, a zatim ih uz pomoć ChatGPT-a poboljšavala, ostvarila je 3,42 boda. To je bio znatno bolji rezultat od onoga koji su ostvarile preostale dvije skupine.

Foto: Steve a Johnson – unsplash
Gdje se nalazila ključna razlika?
Obje skupine koje su koristile ChatGPT postavile su približno jednak broj pitanja. Međutim, razlikovao se način na koji su ih formulirale.
Kod skupine koja je slobodno koristila umjetnu inteligenciju čak 70,9 posto upita sastojalo se od jednostranih zahtjeva. U gotovo 60 posto slučajeva studenti su tražili ideje od ChatGPT-a, a da prethodno nisu iznijeli vlastite prijedloge. Kod skupine koja je prvo samostalno razmišljala čak 88,6 posto upita bilo je usmjereno na poboljšavanje vlastitih ideja kroz razgovor s umjetnom inteligencijom. Drugim riječima, umjesto da od ChatGPT-a traže da razmišlja umjesto njih, studenti su ga koristili za razvoj i unapređenje vlastitih zamisli.
Ipak, važno je napomenuti da je metoda „razmisli prije nego što pitaš” izravno ispitana samo u ovom eksperimentu. Istraživanje je obuhvatilo nekoliko povezanih postupaka, uključujući samostalno razmišljanje, vremenska ograničenja i korištenje unaprijed pripremljenih predložaka. Zbog toga još nije moguće sa sigurnošću utvrditi koji je od tih elemenata najviše pridonio boljim rezultatima.
Prvo razmišljajte, a tek onda pitajte umjetnu inteligenciju
Načelo „razmisli prije nego što pitaš” povezano je s dvama važnim konceptima kognitivne znanosti: generativnim učinkom i poželjnom teškoćom u učenju. Prvi koncept poznat je kao generativni učinak. Psiholozi Norman Slamecka i Peter Graf još su 1978. godine istraživanjem pokazali da ljudi bolje pamte informacije koje sami aktivno stvaraju nego one koje samo pasivno promatraju ili čitaju. Odnosno, kada sami pokušamo pronaći odgovor, naš mozak aktivnije obrađuje informacije. Takav način učenja može pomoći u stvaranju kvalitetnijih i dugotrajnijih memorijskih veza. Drugi koncept naziva se poželjna teškoća u učenju. Psiholog Robert Bjork predstavio ga je 1994. godine, a zajedno sa svojom suradnicom Elizabeth Bjork tijekom godina proveo je niz istraživanja o tome kako napor tijekom učenja utječe na dugoročno pamćenje.
Njihova istraživanja pokazuju da učenje ne mora uvijek biti najlakše i najbrže kako bi bilo učinkovito. Naprotiv, određena razina izazova može poboljšati kasnije prisjećanje informacija i njihovu primjenu u novim situacijama. To se može usporediti s vježbanjem u teretani. Ako zamolite drugu osobu da podiže utege umjesto vas, uteg će se možda podići, ali vaši mišići neće postati snažniji.
Slično je i s učenjem. Ako umjetnoj inteligenciji prepustite svaki zadatak, dobit ćete rješenje, ali nećete nužno razviti sposobnost samostalnog pronalaženja odgovora. Zato se prije svakog upita umjetnoj inteligenciji vrijedi zapitati: „Mogu li ovo pokušati riješiti samostalno?” Jednostavan pristup jest da najprije sami osmislite rješenje, čak i ako je ono nepotpuno ili nije u potpunosti točno. Tek nakon toga zatražite od umjetne inteligencije da provjeri vaše razmišljanje, ukaže na nedostatke, predloži poboljšanja i objasni eventualne pogreške. Na taj način AI postaje pomoćnik u učenju, a ne zamjena za vlastito razmišljanje. Mogućnosti umjetne inteligencije za uštedu vremena nastavit će se povećavati. Međutim, važno je razlikovati vrijeme koje smo uštedjeli od znanja koje smo zaista stekli.
Umjetna inteligencija može nam pomoći da brže dođemo do odgovora, ali sposobnost razumijevanja, kritičkog razmišljanja i samostalnog rješavanja problema i dalje ovisi o nama. Hoće li nam AI pomoći da učinkovitije učimo ili će nas postupno udaljiti od samostalnog razmišljanja, u velikoj mjeri ovisi o načinu na koji ga koristimo.
