Prije otprilike 8000 godina čovječanstvo se suočilo s neobičnim i naizgled objašnjivim fenomenom — s genetske karte čovječanstva bez traga je nestalo čak 95% muških genetskih linija. Opsežna analiza od 456 Y kromosoma iz 110 populacija diljem svijeta, koju je 2015. godine objavio časopis Genome Research, otkrila je šokantnu istinu o tome da je u razdoblju između 8000 i 4000 godina prije Krista raznolikost muških gena naglo opala. U samo četiri tisućljeća broj muških loza smanjio se na svega dvadeseti dio u odnosu na razdoblje prije neolitika, dok je ženska genetska raznolikost istovremeno snažno rasla i dosegnula omjer u kojem je na jednog muškarca dolazilo čak 17 žena.

Kada su mediji ubrzo izvijestili o ovoj pojavi, u javnosti se stvorio dojam o misterioznom masovnom izumiranju muškaraca. Međutim, pretpostavke o prirodnim katastrofama, epidemijama ili općoj gladi ubrzo su odbačene. Da se radilo o zaraznim bolestima ili oskudici, smrt nikada ne bi birala žrtve prema spolu s tako ekstremnom stopom, a čak ni konvencionalni ratovi nisu mogli stvoriti omjer od 17 prema 1 u korist žena, posebice ako se uzme u obzir da su muškarci predstavljali ključnu radnu snagu u ranim zajednicama. Dodatnu zagonetku predstavljala je činjenica da se taj dramatični pad dogodio istovremeno u Europi, Aziji i Africi — regijama koje su u to doba bile potpuno geografski i komunikacijski izolirane.

Pokušaji objašnjenja ovog genetskog jaza kroz biološke hipoteze, poput veće osjetljivosti muških fetusa na spontane pobačaje u teškim životnim uvjetima ili prirođene evolucijske sklonosti rađanju kćeri u vremenima oskudice, dali su tek skromne rezultate jer su ti modeli nudili omjere spolova od najviše 1 prema 3. Jednako tako, rano sociološko tumačenje prema kojem je uska skupina moćnih vladara nakon neolitika u potpunosti monopolizirala reprodukciju odbačeno je kao neodrživo, budući da takav društveni mehanizam nije mogao samostalno stvoriti i održavati tako drastičan omjer kroz tisuće godina.

Foto kredit: www.nationalgeographic.com

Rješenje ove višestoljetne zagonetke ponudila je opsežna studija Sveučilišta Stanford objavljena 2018. godine u časopisu Nature Communications. Odgovor se nije skrivao u tijelima žrtava prirodnih nepogoda, nego u brutalnoj strukturi patrijarhalnih klanova postneolitskog doba. Razvojem poljoprivrede ljudska su se društva počela organizirati oko srodničkih skupina usmjerenih prema očinskoj liniji. Muškarci su odrastali, živjeli i ratovali zajedno unutar istog klana, dok su se žene iz drugih zajednica udavale i dolazile u klan. Takav je ustroj stvorio potpunu homogenost Y kromosoma unutar jedne skupine, ali i ogromne genetske razlike između suparničkih klanova.

Kada bi u takvom društvenom uređenju izbili plemenski ratovi za zemlju, stoku i resurse, poraz za poraženi klan nije značio samo gubitak teritorija nego i potpuno brisanje rodoslovlja. Muškarci iz poražene skupine redovito su bili pogubljeni, čime bi njihova specifična loza Y kromosoma zauvijek nestala iz genetskog fonda. S druge strane, žene poraženog plemena pobjednici bi zarobljavali i uključivali u vlastite klanove, čime se ženska genetska linija nastavljala prenositi i postajala sve raznolikija.

Ovaj mehanizam pokazao je da muške loze koje su preživjele do danas nisu nužno nosile superiornije biološke osobine, nego su njihovi preci jednostavno imali više sreće u krvavim sukobima tog doba. Pritom valja naglasiti da se ukupna ljudska populacija nije smanjila za 95%, nego je iz evolucijske igre trajno eliminirano 95% muških rodoslovnih linija. Dominacija matrijarhalnih zajednica, koje arheologija bilježi na pojedinim lokalitetima, bila je tek privremeni i lokalni fenomen koji je ubrzo nestao pod naletom razorne patrijarhalne ekspanzije.

Dramatično “usko grlo” muške genetske raznolikosti naposljetku je prekinuto tek razvojem složenijih društvenih oblika, poput ranih država i poglavarstava. Okrupnjavanjem klanova i stvaranjem širih društvenih slojeva u kojima su se geni počeli slobodnije ispreplitati, čovječanstvo je izbjeglo potpunu genetsku homogenizaciju i postupno obnovilo raznolikost muških loza kakvu poznajemo u suvremeno doba.