U nedavnom vizualnom pokusu koji je temeljito potresao znanstvenu zajednicu i čije su spoznaje objavljene u uglednom časopisu Science, dvije crne vrane pokazale su sposobnost donošenja kompleksnih vizualnih odluka dvostruko bržom dinamikom od ljudi. Istraživački tim sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj, predvođen znanstvenicima Philippom Schmidbauerom i Andreasom Niederom, podvrgnuo je dvije vrane imena Iggy i Lemmy eksperimentu koji je njihove kognitivne performanse podigao na znatno višu razinu u usporedbi s višim primatima i ljudima.

Sam pokus bio je naizgled jednostavan, ali kognitivno izuzetno zahtjevan. Ptice su stajale ispred zaslona osjetljivog na dodir na kojem se prikazivao kaotičan niz pokretnih bijelih točkica. Njihov je zadatak bio analizirati prevladavajući smjer kretanja tih točaka — prema lijevo, desno, gore ili dolje — te kljunom dodirnuti odgovarajuću metu kako bi kao nagradu dobile brašnarsku glistu. Znanstvenici su postupno povećavali težinu zadatka smanjujući postotak točaka koje se kreću u istom smjeru na svega tri posto usred mora nasumično pokretnih točaka. Unatoč tako ekstremnoj dezorijentaciji na ekranu, i Iggy i Lemmy uspijevali su točno identificirati točan smjer kretanja sa stopom uspješnosti koja je bila daleko iznad razine puke slučajnosti.

Ono što je najviše zapanjilo neuroznanstvenike bila je nevjerojatna brzina reakcije. Kroz tisuće pojedinačnih mjerenja zabilježeno je da je vranama u prosjeku bilo potrebno svega 235 milisekundi, odnosno oko 0,2 sekunde, da donesu konačnu odluku i pokrenu glavu prema zaslonu. Kada se ta brojka usporedi s ranijim studijama, vidljivo je da je majmunima za donošenje slične vizualne odluke potrebno između 410 i 600 milisekundi, dok je ljudima potrebno čak između 450 i 820 milisekundi. To znači da su vrane obradile informacije i donijele precizne zaključke u više nego dvostruko kraćem vremenu od prosječnog čovjeka.

Foto: wallpapercave.com

Tajna ovog munjevito brzog refleksa otkrivena je mjerenjem neuralne aktivnosti pomoću elektroda postavljenih u područje nidopallium caudolaterale, koje kod ptica služi za planiranje i donošenje odluka te predstavlja ekvivalent prefrontalnom korteksu kod sisavaca. Znanstvenici su zabilježili da je skupina od 58 neurona počela generirati električne impulse koji su točno predviđali odabrani smjer kretanja točaka svega 70 milisekundi nakon što se slika pojavila na ekranu. Ti su neuroni ubrzano akumulirali vizualne podatke sve do dosezanja unaprijed određenog praga neposredno prije nego što bi ptica fizički dodirnula zaslon. Zanimljivo je da su električni impulsi točno odražavali subjektivnu procjenu ptice čak i u trenutcima kada bi ona donijela pogrešnu odluku ili kada su se točkice kretale potpuno nasumično, što dokazuje da ti signali predstavljaju stvarni proces samostalnog donošenja odluka, a ne samo pasivnu senzornu reakciju na vizualni podražaj.

S anatomske strane, ptice i sisavci evolucijski su se razdvojili prije više od 360 milijuna godina. Dok je ljudska moždana kora jasno strukturirana u šest organiziranih slojeva, ptičjem mozgu nedostaje takva slojevita građa te su njegovi neuroni organizirani u gustim skupinama unutar prepalija. Unatoč toj strukturnoj razlici, stručnjaci ističu da obradni mikrokrugovi u mozgu funkcioniraju na gotovo identičnim mehanizmima akumulacije signala. Znanstvenici objašnjavaju superiornu brzinu vrana trima ključnim faktorima: iznimno visokom gustoćom neurona u moždanoj masi ptica koja znatno skraćuje put prijenosa električnih impulsa, konstantno visokom tjelesnom temperaturom od 41 do 42 Celzijeva stupnja koja ubrzava kemijske reakcije signalizacije, te evolucijskim priskom preživljavanja koji zahtijeva izuzetno brz vizualni odaziv tijekom leta velikim brzinama i izbjegavanja grabežljivaca.

Ovo otkriće nadovezuje se na ranije studije koje su pokazale da vrane posjeduju bazične kognitivne sposobnosti pa čak i mogućnost glasovnog brojenja do četiri. Najnovije istraživanje potvrđuje da priroda nije oblikovala inteligenciju na samo jedan način, nego je kroz evoluciju stvorila mozak čiji su sustavi za donošenje odluka u određenim vizualnim zadacima znatno brži i učinkovitiji od ljudskih.