U ambulantama se često susreće skupina ljudi srednje i starije dobi koji dane provode u kupnji namirnica, kuhanju i brizi o unucima, s mobitelom neprestano pri ruci. No čim padne noć, javlja se tjeskoba: prije spavanja odlože uređaj na noćni ormarić, ali ubrzo nakon što legnu, ustanu i premjeste ga u dnevnu sobu na punjenje. Razlog je gotovo uvijek isti — uvjerenje da mobiteli emitiraju zračenje te da dugotrajno spavanje s uređajem pokraj jastuka uzrokuje tumore. Neki stariji ljudi kupuju takozvane „torbice protiv zračenja” i čvrsto ih omotavaju prije spavanja, dok drugi svako malo upozoravaju djecu da ne ostavljaju telefone pokraj kreveta. Je li riječ o utemeljenoj tvrdnji ili o strahu koji proizlazi iz nesporazuma? Prije odgovora potrebno je razjasniti sam pojam zračenja, jer se upravo tu najčešće javlja zabuna.

Kad većina ljudi čuje riječ „zračenje”, odmah prizove slike rendgenskih zraka ili nuklearnih elektrana i zaključi da svako zračenje oštećuje stanice i potiče nastanak raka. U stvarnosti postoje dvije glavne vrste zračenja, a njihova su fizikalna svojstva posve drukčija. Jedna skupina je ionizirajuće zračenje, poput rendgenskih zraka, CT snimanja i nuklearnog zračenja u medicini. Riječ je o zračenju visoke energije koje može raskinuti kemijske veze u stanicama, a dugotrajna ili visoka izloženost uistinu može oštetiti DNK. Upravo je to vrsta zračenja prema kojoj je nužan oprez.

Druga skupina je neionizirajuće zračenje, u koje spadaju radiofrekventni elektromagnetski valovi što ih odašilju mobiteli, bazne stanice, bežični usmjerivači i mikrovalne pećnice. Ti valovi imaju znatno nižu energiju, a dostupni medicinski podaci pokazuju da nemaju dovoljno energije za prekidanje kemijskih veza u ljudskom tijelu niti postoje dokazi da izravno oštećuju genetski materijal.

Foto: magnific.com

Materijali za popularizaciju znanosti Instituta za zaštitu od zračenja i medicinu nuklearne sigurnosti i prevenciju bolesti jasno ističu da se radiofrekvencijski valovi razlikuju od ionizirajućeg zračenja (poput rendgenskih i gama zraka), ne prekidaju kemijske veze i ne izazivaju oštećenja kakva stvara ionizirajuće zračenje. Opsežna istraživanja provedena tijekom posljednja dva desetljeća zasad nisu potvrdila štetne učinke korištenja mobitela na zdravlje, a ni pokusi na životinjama nisu pokazali da dugotrajna izloženost radiofrekvencijskim poljima povećava rizik od raka. Drugim riječima, mobitel u stanju pripravnosti pokraj jastuka nikako se ne može izjednačiti s rendgenskim snimanjem.

Neki će se pritom pozvati na poznatu tvrdnju da je Svjetska zdravstvena organizacija zračenje mobitela svrstala među „moguće kancerogene” čimbenike — no značenje te oznake često se pogrešno tumači.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) 2011. godine klasificirala je radiofrekvencijska elektromagnetska polja u skupinu 2B, što znači „moguće kancerogeno za ljude”. Sama oznaka ne znači da je uzročna veza dokazana, nego upućuje na ograničene dokaze kod ljudi i nedostatne dokaze u ispitivanjima na životinjama, pri čemu se ne mogu isključiti slučajnost, pristranost istraživanja ili drugi čimbenici te su potrebna daljnja promatranja. U istu kategoriju 2B uvršteni su, primjerice, ukiseljeno povrće, ispušni plinovi benzinskih motora i niz drugih tvari. Sama klasifikacija ne govori o veličini rizika, a još manje znači da će se tumor razviti samim fotografiranjem ili držanjem telefona u blizini.

Stručne smjernice i javno dostupna istraživanja također navode da dosadašnje epidemiološke studije nisu pružile dosljedne i uvjerljive dokaze o uzročno-posljedičnoj vezi između izloženosti radiofrekvencijama i štetnih zdravstvenih ishoda. Velika danska nacionalna kohortna studija s dugogodišnjim praćenjem pokazala je da korištenje mobitela dulje od deset godina nije povezano s povećanim rizikom od moždanih tumora poput glioma i meningioma.

Valja obratiti pozornost i na još jedan detalj: snaga radiofrekvencijskog zračenja kada mobitel miruje pokraj jastuka razlikuje se od snage u trenutku uspostavljanja poziva, osobito kada je signal slab i uređaj intenzivno traži baznu stanicu. Kad jačina signala padne na jednu ili dvije crtice, odašiljačka snaga telefona relativno je viša kako bi se uspostavila veza s mrežom.

Medicinski konsenzus upućuje na to da je pri duljim pozivima sigurnije koristiti slušalice i držati telefon podalje od glave, dok je noću, u stanju pripravnosti pokraj jastuka, razina energije ionako vrlo niska, a dodatno slabi s udaljenošću. Time se težište rasprave pomiče na važnije pitanje: ako mobitel pokraj jastuka ne uzrokuje tumore, zašto se mnogi ujutro bude s vrtoglavicom, pospanošću i nemirnim snom nakon što su ga ostavili pored sebe?

Upravo je to problem s kojim se liječnici u ambulantama susreću znatno češće. Mnogi previde da mobitel pokraj jastuka ponajprije kvari ritam spavanja. Plavo svjetlo zaslona dopire do fotoreceptorskih stanica u očima i šalje signal mozgu da je još uvijek dan, čime se koči lučenje melatonina, hormona važnog za uspavljivanje. Kad se odlazak na spavanje pomiče prema kasnim satima, skraćuje se i faza dubokog sna. Jutarnji umor, malaksalost i slabija koncentracija stoga najčešće nisu posljedica zračenja, nego lošeg i isprekidanog sna.

Foto: magnific.com

Dodatna mentalna stimulacija — poput kratkih videozapisa i obavijesti o porukama — drži mozak u stanju povišene budnosti, pa se broj otkucaja srca i krvni tlak teže smiruju, što je osobito izraženo kod osoba s hipertenzijom ili aritmijama. Često se zanemaruje i navika gledanja zaslona u potpunom mraku. U mraku se zjenice šire, a jak kontrast između svijetlog ekrana i tamne okoline lako izaziva suhoću, bol i zamagljen vid. Dugotrajno gledanje u zaslon dok ležite na boku spuštene glave drži vratnu kralježnicu u nepovoljnom položaju i trajno opterećuje mišiće vrata, što s vremenom može dovesti do bolova u vratu i ramenima te napetosti u vratnoj kralježnici. Osobe s uskim kutom prednje očne komore trebaju biti posebno oprezne pri duljem gledanju u ekrane u mraku, jer takva navika može povisiti očni tlak.

Umjesto brige hoće li radiofrekvencijski valovi pokraj jastuka izazvati rak, korisnije je usmjeriti pažnju na navike koje se mogu jednostavno promijeniti. Preporučuje se odložiti mobitel pola sata do sat vremena prije spavanja i staviti ga na mjesto do kojeg morate ustati, čime se smanjuje iskušenje beskrajnog listanja sadržaja. Ako ga ipak morate koristiti, smanjite svjetlinu zaslona, uključite zaštitu za oči ili noćni način rada i izbjegavajte gledanje u potpunom mraku.

Kod dugih razgovora praktičnije je koristiti slušalice i izbjegavati držanje uređaja uz glavu na mjestima sa slabim signalom, dok posebne „torbice protiv zračenja” nisu potrebne. U kliničkim zapažanjima takozvana „preosjetljivost na elektromagnetsko zračenje” najčešće je povezana sa stresom, manjkom sna i bukom iz okoline — simptomi su stvarni, ali zasad nema pouzdanih dokaza koji bi ih izravno povezali s elektromagnetskim poljima.

Foto: magnific.com

U konačnici, mirnije spavanje i odmoran um znače više od gomilanja dodatnih slojeva „zaštite” oko telefona. Ako se pak javljaju uporne glavobolje, izraženi poremećaji spavanja ili smetnje vida, najbolje je potražiti stručni savjet liječnika radi individualne procjene zdravstvenog stanja.