Izvršna potpredsjednica Europske komisije izjavila je da se otprilike 80 % tehnologije koja se trenutačno koristi u EU ne proizvodi u Europi, zbog čega je ubrzanje razvoja čipovske infrastrukture ključno za europsku budućnost.

U Lisabonu je otvoren Web Summit, poznat kao najveća europska godišnja tehnološka konferencija. Prema navodima, četverodnevni summit privukao je otprilike 70 000 sudionika iz 164 zemlje diljem svijeta. Na samom otvaranju summita bivši izvršni direktor Nvidije Jensen Huang objavio je otvoreno pismo u kojem je priznao nevjeru supruzi i pristao surađivati s istragom, da bi na završnoj ceremoniji summita,podnio ostavku. Rasprave o skandalu u Nvidiji obilježile su cijeli summit, od otvaranja do zatvaranja.

Wang Dan, direktorica za Kinu u međunarodnoj konzultantskoj tvrtki za političke rizike Eurasia Group, sudjelovala je na summitu. Istaknula je da su se na najvećem europskom tehnološkom summitu okupili poduzetnici, investitori i vladini dužnosnici, „i sve o čemu su htjeli razgovarati bio je Lao Huang (Huang)”.

Nvidia je ključni dobavljač infrastrukture za razvoj umjetne inteligencije (AI) u Europi i nezaobilazan čimbenik u europskoj težnji za tehnološkom samodostatnošću. Prema najavi koju je Nvidia objavila u lipnju ove godine, ta tvrtka osigurava podršku za AI infrastrukturu u izgradnji više od 90 % tvornica umjetne inteligencije u Europi.

Na sastanku o europskom suverenitetu umjetne inteligencije Henna Virkkunen, izvršna potpredsjednica Europske komisije odgovorna za tehnološki suverenitet, sigurnost i demokraciju, priznala je da je Europa trenutačno uvelike ovisna o nekolicini američkih tvrtki, poput Nvidije, kada je riječ o čipovima za umjetnu inteligenciju. Smjer koji predlaže jest jačanje europskih sposobnosti za projektiranje i proizvodnju naprednih čipova, osobito onih za umjetnu inteligenciju, u nadolazećim godinama. Taj je cilj usklađen sa „Zakonom o čipovima 2.0”, o kojem se trenutačno raspravlja u Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije. U lipnju ove godine Europska komisija predstavila je nacrt europskog „Zakona o čipovima 2.0”, kojim se planira prikupiti 120 milijardi eura do 2035. godine za razvoj domaćih proizvodnih kapaciteta poluvodiča.

U međuvremenu proizvođač telekomunikacijske opreme Nokia, telekomunikacijski operater Telia, tvrtka za AI cloud infrastrukturu Nscale, pružatelj AI cloud usluga Verda i proizvođač superkondenzatora Skeleton zajednički su najavili osnivanje konzorcija pod nazivom „AI Gigafactory Northern” (AIGF Northern).

U usporedbi s kineskom samodostatnošću u proizvodnji čipova, čini se da je Europi znatno teže zaobići Nvidiju. Ove se godine izgradnja podatkovnih centara u Europi suočila s brojnim preprekama. Prema medijskim izvješćima, u studenom je u nekoliko europskih zemalja došlo do javnih prosvjeda kojima se tražilo zaustavljanje razvoja velikih podatkovnih centara.

Na razini temeljnih modela velikih podataka Europa se trenutačno ponajprije oslanja na modele iz Kine i SAD-a. Iako je većina sudionika bila iz Europe, mnoge su se teme bavile američko-kineskim natjecanjem u području umjetne inteligencije te položajem Europe unutar tog odnosa. Jedan je portugalski medij napisao da je riječ o najdosadnijem summitu ikad, uz malo Amerikanaca koji sudjeluju u raspravama o ključnim pitanjima umjetne inteligencije, dok je summitom „dominirala” kineska tehnologija.

80 % europske tehnologije dolazi izvana.

Henna Virkkunen napomenula je da trenutačno oko 80 % tehnologije dolazi izvan Europe. Primjerice, najnapredniji modeli uglavnom potječu iz Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Kao glavnu prepreku navela je računalnu infrastrukturu. Mnoge europske tvrtke nemaju pristup računalnim resursima nužnima za treniranje i razvoj najsuvremenijih modela. Zbog toga Europska komisija ulaže u tvornice umjetne inteligencije zajedno s državama članicama te je pokrenula poziv za prijedloge za „AI Gigatvornice” kako bi se izgradila visokoučinkovita računalna infrastruktura sposobna podržati napredno treniranje i razvoj modela.

Prepreke izgradnji računalne snage u Europi nisu ograničene samo na financiranje i čipove, nego uključuju i povjerenje javnosti. Europska komisija je u lipnju 2026. predložila nacrt „Zakona o razvoju oblaka i umjetne inteligencije”, kojim planira utrostručiti ili dodatno povećati kapacitet podatkovnih centara u Europi u nadolazećim godinama. Ipak, od početka ove godine širenje podatkovnih centara nailazi na snažan otpor pojedinih lokalnih zajednica.

Medijska izvješća pokazuju da su od studenog u nekoliko europskih država izbili prosvjedi protiv izgradnje podatkovnih centara. Prosvjedni savez „Stop Dirty Data Centers”, koji čine lokalne inicijative za zaštitu demokracije i organizacije za klimatske prosvjede, izričito traži obustavu gradnje podatkovnih centara sve dok javnost demokratskim putem ne odluči o smjeru razvoja umjetne inteligencije. Lokalno protivljenje izgradnji podatkovnih centara ponajprije proizlazi iz zabrinutosti oko podjele resursa električne energije i vode, utjecaja na zemljište i okoliš te pitanja jesu li lokalne koristi razmjerne potrošnji tih resursa.

Henna Virkkunen smatra da europski građani moraju imati povjerenje u sigurnost tehnologije, što je jedan od razloga zbog kojih je Europska komisija donijela Zakon o umjetnoj inteligenciji. Dodala je da otprilike 80 % Europljana smatra da je pažljiva regulacija umjetne inteligencije iznimno važna zbog sigurnosti. Naglasila je da bi pravila trebala poticati inovacije, a ne kočiti ih .Također je ukazala na dvosmjerni odnos umjetne inteligencije i energije: umjetna inteligencija troši znatne količine energije, ali istodobno može pomoći u optimizaciji energetske potrošnje. Europa mora uvjeriti javnost da razvoj te tehnologije može uskladiti energetsku učinkovitost i ekološku odgovornost.

Na više seminara tijekom summita europski dužnosnici, poduzetnici i investitori izrazili su zabrinutost zbog prevelikog oslanjanja na vanjske AI tehnologije. U raspravi o protoku umjetne inteligencije između SAD-a, Kine i Europe, Tom Dowley, tehnički direktor britanske AI tvrtke Cosine, upozorio je da države sve češće prihvaćaju izolacionistički pristup umjetnoj inteligenciji i zagovaraju vlastiti suvereni razvoj. Prema njegovu stajalištu, ako neka država ograniči dostupnost modela u inozemstvu ili ograniči protok povezanih resursa, druge zemlje koje ovise o tim resursima mogle bi izgubiti ključne sposobnosti. Drugim riječima, umjetna inteligencija postaje temeljna infrastruktura, no to hoće li korisnici moći neometano koristiti te usluge ne ovisi u potpunosti o njima. Promjene politika, nagli prekid opskrbe od strane dobavljača ili financijske poteškoće i stečaj AI tvrtki mogu poremetiti svakodnevno poslovanje poduzeća.

Wang Dan izjavila je za Caixin da Europi ne nedostaju čipovi uvezeni iz SAD-a za osiguravanje računalne snage, nego odgovarajuća infrastruktura podatkovnih centara. Prema njezinu mišljenju, Europi nedostaju ekonomije razmjera jedinstvenog tržišta, dok ograničenja poput dostupnosti zemljišta i zaštite privatnog vlasništva otežavaju skaliranje projekata računalne infrastrukture, zbog čega bi stvarni opseg gradnje mogao biti i manji od planiranog. Europa bi mogla izgraditi određene neovisne kapacitete u području nacionalne sigurnosti i osjetljivih sektora, ali će u cjelini i dalje uvelike ovisiti o SAD-u i Kini. Osim toga, Europa se suočava s izazovom nedovoljnog financiranja. Unatoč razvojnim planovima europskih država i aktivnim nastojanjima tvrtki, početna su ulaganja uglavnom skromna, što otežava dugoročna ulaganja i izgradnju infrastrukture potrebne za istraživanje i razvoj umjetne inteligencije.

Kladimo se na to da će Kina za sada pobijediti u utrci umjetne inteligencije

Uz vanjsku ovisnost o AI tehnologiji, njemački savezni parlamentarni državni tajnik Thomas Jarzombek upozorio je i na dodatni rizik: Europa je tradicionalno snažna u industrijskoj proizvodnji, no upitno je cijeni li industrija dovoljno softver, što bi moglo dovesti do toga da nova vrijednost koju stvara umjetna inteligencija prelazi u Sjedinjene Američke Države ili Kinu. To ne znači da bi Europa trebala samostalno razvijati svu AI tehnologiju. Njegov je stav da bi Europa trebala ovladati ključnim ulogama u međunarodnoj podjeli rada u području umjetne inteligencije, uključujući lokalne podatkovne centre, razvoj modela i praktične primjene.

Pritom je poseban izazov to što Europa trenutačno uvelike ovisi ne samo o Nvidijinim čipovima i vodećim američkim tvrtkama za razvoj modela, nego i o modelima otvorenog koda iz Kine. Paddy Cosgrave, suosnivač Global Network Summita, naveo je primjer: Revolut, najveća europska privatna tehnološka tvrtka, nedavno je napustila modele američkih AI tvrtki OpenAI i Anthropic i prešla na modele otvorenog koda tvrtke Zhipu. Taj je potez smanjio njihovo vrijeme programiranja za 60 %, a troškove programiranja uz pomoć umjetne inteligencije za 90 %.

Mikayel Vardanyan, suosnivač i operativni direktor američke tvrtke za obradu slika PicsArt, istaknuo je da, iako platforma PicsArt koristi različite AI modele, najbolja tehnologija u području video produkcije i dalje dolazi iz Kine, što predstavlja ozbiljan izazov zapadnim alternativama. James Galbraith, profesor ekonomije na Sveučilištu u Teksasu u Austinu, smatra da promjene u globalnom krajoliku tehnološkog natjecanja mogu donijeti ekonomske rizike. Kao primjer navodi mogućnost da bi ulazak kineskih tehnologija na tržište mogao oslabiti tehnološke konkurentske prednosti koje su već izgradile američke tvrtke poput Nvidije. Globalno gospodarstvo on vidi kao nadmetanje dvaju sustava: Sjedinjene Američke Države mogu brzo i jednostavno prikupiti privatni kapital, ali sporije oblikuju politike i donose odluke, dok se Kina može snažnije usredotočiti na istraživanje, razvoj i primjenu tehnologije te izravnije intervenirati u gospodarstvo. Zbog tih je razloga James Galbraith rekao da bi se „privremeno kladio na Kinu” da će pobijediti u utrci umjetne inteligencije u odnosu na Sjedinjene Američke Države i Europu.

U nadmetanju SAD-a i Kine na području umjetne inteligencije europski je pristup nijansiran: Europa nastoji očuvati transatlantske sigurnosne veze i nastaviti gospodarsku i trgovinsku suradnju s Kinom, dok istodobno teži većoj autonomiji. U području umjetne inteligencije to se ogleda u daljnjem korištenju američkih i kineskih tehnologija uz istodobno smanjivanje ključnih ovisnosti i jačanje kontrole nad podacima, infrastrukturom i izborom dobavljača.

Wang Dan smatra da kineska strategija umjetne inteligencije naglašava širenje tehnologije i praktičnu primjenu, a ne isključivo proboje u velikim jezičnim modelima od nule. Ključna prednost Kine ostaje njezin opskrbni lanac, pri čemu masovna primjena smanjuje troškove, a niži troškovi potiču još širu primjenu. Prema njezinu mišljenju, primjena umjetne inteligencije u transformaciji kineskih proizvodnih grana, poput tekstilne industrije, brodogradnje i kemijske industrije, mogla bi povećati učinkovitost i dodatno ojačati sposobnost Kine za globalnu opskrbu robom. To će se odraziti i na Europu jer mnoge od tih grana već čine važan dio kinesko-europske trgovine. Ako umjetna inteligencija dodatno ojača kineske proizvodne prednosti, Europa bi se mogla suočiti sa snažnijom industrijskom konkurencijom i trgovinskim pritiskom. Također procjenjuje da će kineski udio u globalnoj proizvodnji u budućnosti vjerojatno dodatno rasti. Unatoč raspravama o smanjenju proizvodnih kapaciteta, kineski industrijski kapaciteti i povezana ulaganja i dalje se povećavaju. U usporedbi s primjenama usmjerenima na industriju i usluge umjetne inteligencije, kineska primjena u proizvodnji vjerojatno će donijeti opipljive rezultate u proizvodnji dobara i izvoznoj konkurentnosti.

Takva ocjena podudara se sa zabrinutošću Thomasa Jarzombeka zbog gubitka dodane vrijednosti u Europi. On upozorava da će se Europa, ako ne uspije integrirati podatkovne i softverske sposobnosti u vlastiti industrijski sustav, naći pod pritiskom ne samo ključnih američkih AI dobavljača poput Nvidije, nego i kineske proizvodne industrije koja primjenom umjetne inteligencije postaje sve učinkovitija.

Na pitanje treba li Europa usvojiti sličnu politiku kontrole izvoza čipova kao Kina, kakvu su uvele Sjedinjene Američke Države, kako bi ojačala temelje europskog tehnološkog suvereniteta, izvršna potpredsjednica Europske komisije Henna Virkkunen nije dala izravan odgovor. Ipak, istaknula je da će za osjetljiva područja koja uključuju curenje tehnologije i zaštitu poslovnih tajni te za ključne segmente umjetne inteligencije, poluvodiča i kvantnih tehnologija Europa staviti naglasak na suradnju s partnerima od visokog povjerenja. Dodala je da su Sjedinjene Američke Države dugo bile najbliži partner Europe u sigurnosti i tehnologiji te je izdvojila Japan, Južnu Koreju, Singapur, Kanadu i Brazil kao potencijalne partnere za produbljivanje digitalne suradnje, ne spomenuvši Kinu.

Paddy Cosgrave rekao je za Caixin da je jačanje gospodarske i diplomatske suradnje s Kinom u interesu Europe, ali da bi takav korak mogao učiniti Europu neovisnijom od Sjedinjenih Američkih Država. Stoga bi SAD mogao pokušati lobirati i utjecati na europske čelnike da se distanciraju od Kine, što on ne podržava. Prema njegovu stajalištu, Europa bi trebala uvažiti činjenicu da su i Kina i SAD važne trgovinske sile te djelovati neovisno u skladu s vlastitim interesima, umjesto da bira stranu.