U dosad nezabilježenom nizu događaja, digitalni uljez prešao je s neuspjelog pokušaja prijave na uspješno rješavanje sistemskog problema u samo 31 sekundi. Nijedno ljudsko biće ne može tipkati tom brzinom, a u ovom konkretnom slučaju, čovjek uopće nije ni bio za tipkovnicom. Sigurnosna tvrtka Sysdig objavila je analizu kibernetičke kampanje koju su nazvali JADEPUFFER, ocijenivši je kao prvi napad ucjenjivačkog softvera (ransomware) koji je u potpunosti i autonomno izveo agent umjetne inteligencije, bez ikakve izravne ljudske intervencije.
Ovaj je zlonamjerni softver samostalno proveo cjelokupan proces upada u sustav. Iskoristivši poznatu sigurnosnu ranjivost iz 2025. godine, probio je internetske poslužitelje, infiltrirao se u mrežu i šifrirao 1342 konfiguracijska unosa. Potom je obrisao izvornike i ostavio poruku s zahtjevom za otkupninu. Tijekom same operacije sustav se aktivno prilagođavao okolnostima, ponavljajući neuspjele korake unutar precizno definiranih parametara. Ključni znak upozorenja pronađen je u samom izvornom kodu: zlonamjerni softver sadrži komentare pisane prirodnim jezikom koji detaljno objašnjavaju njegove ciljeve. Takav stil pisanja karakterističan je za velike jezične modele (LLM) i bitno se razlikuje od koda koji pišu ljudi.
Sam je napad po svojoj prirodi prilično rutinski. Iskoristio je ranjivost koja postoji već godinama i tehnike koje su dobro poznate svakom prosječnom hakeru. Novost je u tome što je cijeli proces izveo automatizirani stroj, što znači da su troškovi i vrijeme potrebno za izvršenje napada smanjeni gotovo na nulu. Kada trošak neke aktivnosti drastično padne, broj onih koji se njome bave naglo ekspodira, a upravo to je glavna i najopasnija poruka slučaja JADEPUFFER.
Rutinske metode, izvanredna izvedba
Alati koji su korišteni u napadu nisu neuobičajeni. Početna točka bila je ranjivost pod oznakom CVE-2025-3248, koja omogućuje zaobilaženje autentifikacije u internetskoj verziji Langflowa, popularnog alata za izgradnju radnih procesa umjetne inteligencije. Vješt ljudski napadač mogao je implementirati identičan proces, no ključna razlika leži u tome tko je – ili što je – taj napad izvršio.
Najveću zabrinutost izaziva službeni zaključak tvrtke Sysdig:
„Minimalna razina vještine potrebna za upravljanje ransomwareom smanjena je na cijenu pokretanja običnog AI agenta. Ako se taj agent k tome pokreće pomoću vjerodajnica ukradenih metodom LLMjackinga, trošak za napadača praktički je jednak nuli.“
U prošlosti je glavna prepreka za izvođenje složenih kibernetičkih napada bila potreba za regrutiranjem, obukom i plaćanjem visokokvalificiranih stručnjaka. Ta je prepreka sada uklonjena za sve kriminalne aktere odjednom.
Umjetna inteligencija pokreće novu ekonomiju kriminala
Ovaj model ponašanja dobro je poznat svima koji prate ekonomiju umjetne inteligencije. Kada trošak neke radnje padne blizu nule, njezina učestalost ne opada, već se dramatično povećava i širi na područja koja su prije bila nedostupna. Čitava svrha devalvacije AI tokena jest integracija umjetne inteligencije u svaki komercijalni proizvod, slično kao što su se jeftini poluvodiči s vremenom počeli ugrađivati u sve – od automobila do pametnih zvona na vratima.

Foto: Bernd Dittrich- Unsplash
Isti princip, samo u suprotnom smjeru, vrijedi i za kibernetičke napade. Ako AI akter može samostalno planirati, izvršiti i koordinirati napad, kriminalnim skupinama potrebno je znatno manje ljudi i tehničke stručnosti. To im omogućuje drastično proširenje kruga potencijalnih žrtava. Ljudska skupina hakera može izvesti tek nekoliko upada istodobno jer je ograničena brojem vještih operatera koje može platiti. Nasuprot tome, samo jedan automatizirani akter može pokrenuti tisuće paralelnih napada brzinom stroja. To znači da meta napada više nisu samo velike korporacije s naprednim sigurnosnim timovima. Ugroženi postaju i bolnice, banke, proizvođači, dobavljači softvera te mala poduzeća koja prije vještim napadačima nisu bila financijski isplativa. Glavna prijetnja stoga više nije pojava „pametnijeg“ hakera, već činjenica da se konvencionalni napad sada može izvoditi u neograničenim razmjerima uz zanemarive troškove.
Zašto tradicionalna obrana gubi bitku s vremenom?
Vratimo se na podatak o napadu koji je trajao samo 31 sekundu. Tradicionalni centri za kibernetičku sigurnost (SOC), u kojima timovi analitičara pojedinačno pregledavaju i obrađuju svako upozorenje, dizajnirani su za suočavanje s protivnicima koji djeluju ljudskom brzinom. To je logičan model kada se borite protiv osobe koja mora razmišljati, tipkati i odmarati se. Međutim, takav sustav potpuno zakazuje pred procesom koji se izvršava u nekoliko sekundi, djeluje paralelno i nikada ne prestaje s radom.
To je strukturni problem koji je JADEPUFFER jasno razotkrio. Model obrane koji većina tvrtki i dalje primjenjuje polazi od pretpostavke da je s druge strane ekrana čovjek. Kada ulogu napadača preuzme automatizirani agent, ljudski su obrambeni mehanizmi nemoćni jer niti jedan tim analitičara ne može klasificirati prijetnju brže od brzine kojom protivnik djeluje. Sljedeći korak u ovoj utrci u naoružanju jest potpuno oslanjanje na umjetnu inteligenciju s obje strane. Jedini sustav koji može parirati brzini i masovnosti automatiziranog napadača jest jednako automatizirani obrambeni sustav.

Foto: David Pupaza-Unsplash
Smjernice za investitore: Tko profitira od novog poretka?
U ovom kontekstu težište rasprave seli se sa samog zlonamjernog softvera na pitanje koje će tvrtke ostvariti komercijalnu korist od ove sigurnosne paradigme. Kibernetička sigurnost postala je fiksna i nezaobilazna stavka u korporativnim proračunima. U anketi koju je Conference Board proveo među glavnim izvršnim direktorima za drugi kvartal, gotovo dvije trećine rukovoditelja izdvojilo je kibernetičku sigurnost kao vodeći rizik s izravnim utjecajem na njihovu industriju, što predstavlja znatan porast u odnosu na prethodno razdoblje. Kako se sigurnosno okruženje pogoršava, korporativni klijenti prisiljeni su na bržu nadogradnju sustava i hitniju potrošnju.
Ključno je pitanje kamo se taj novac usmjerava. Pojava automatiziranih napadača nagradit će one pružatelje sigurnosnih usluga koji su već implementirali autonomne obrambene sustave – ono što se u industriji počinje nazivati „SOC-evima temeljenim na AI agentima“. U tim sustavima softver samostalno klasificira prijetnje i reagira na njih u realnom vremenu.
Dva vodeća proizvoda na tržištu ističu se u ovoj kategoriji. Sustav Charlotte AI tvrtke CrowdStrike dizajniran je upravo kako bi obavljao posao koji ljudski analitičari više ne mogu pratiti: on samostalno klasificira nalaze, provodi istragu i reagira s visokim stupnjem autonomije unutar okvira koje je postavio sigurnosni tim. Prema službenim podacima tvrtke, Charlotte AI smanjio je potrebu za ručnim istraživačkim radom za približno 70%, uz točnost donošenja odluka veću od 98%. U poslovnom kvartalu koji je završio 3. lipnja, CrowdStrike je zabilježio rekordan porast od 255,8 milijuna dolara novih neto godišnjih ponavljajućih prihoda (ARR), što je rast od 32%, čime je njihov ukupni ARR dosegnuo 5,51 milijardu dolara. Sličnu strategiju sveobuhvatne automatizacije na svojoj platformi uspješno provodi i Palo Alto Networks.
Nakon velikog kibernetičkog napada na Vercel prošlog proljeća, postalo je jasno da je u sektoru poslovne umjetne inteligencije povjerenje ono što krajnji kupac najviše plaća.
Slučaj JADEPUFFER ide i korak dalje: ključ uspjeha više nije samo pitanje kome vjerujete, već koliko brzo možete reagirati. Sigurnosni se proračuni preusmjeravaju s plaćanja skupih ljudskih analitičara na plaćanje naprednih softverskih sustava koji mogu djelovati brzinom samog napada.

Foto: Grovitka – Unsplash
Iako postoji instinktivna tendencija da se ovakve vijesti odbace kao usko stručna problematika, dublja analiza otkriva tektonsku promjenu na tržištu. Potrošnja na kibernetičku sigurnost nastavit će stabilno rasti, no taj će se novac koncentrirati unutar male skupine tehnoloških platformi izgrađenih za borbu protiv prijetnji brzinom stroja, dok će dobavljači koji nude zastarjele alate prilagođene ljudskoj brzini gubiti tržišni udio. Upravo zato pozornost investitora i industrije ostaje čvrsto usmjerena na CrowdStrike i Palo Alto Networks.
U idućem razdoblju potrebno je pratiti tri ključna faktora. Prvo, hoće li drugi neovisni istraživači zabilježiti porast broja potpuno automatiziranih napadačkih kampanja, što bi potvrdilo da je JADEPUFFER postao opći model, a ne tek izolirani incident. Drugo, hoće li se masovni prijelaz na obranu temeljenu na AI agentima jasno odraziti na financijske pokazatelje vodećih tvrtki kroz rast ARR-a. I treće, može li ostatak sigurnosne industrije isporučiti istinski autonomne proizvode ili će tek kozmetički preimenovati stare alate, označavajući ih privlačnom kraticom AI.
Ovaj događaj ostat će zapamćen kao prvi kibernetički napad koji je računalo u potpunosti izvelo od početka do kraja. On označava povijesnu točku u kojoj se i sama kibernetička obrana mora prilagoditi brzini strojeva, pri čemu stratešku prednost ostvaruju isključivo oni akteri koji mogu djelovati unutar tih novih, milisekundnih vremenskih okvira. (Forbes)
