Godinama je utrka u svijetu pametnih telefona išla na ruku kupcima s plićim džepom. Tehnologije koje su nekada bile ekskluziva skupocjenih flagship modela – poput AMOLED zaslona s visokom stopom osvježavanja, višestrukih kamera visoke rezolucije, brzog punjenja i prostranih 256 GB interne memorije – iznimno su brzo stizale na modele s cijenom od oko 200 eura. Taj je obrazac kupcima davao osjećaj da za skroman iznos dobivaju vrhunsku tehnologiju. Međutim, taj je zlatni niz naglo prekinut neočekivanim vanjskim čimbenikom: globalnim bumom umjetne inteligencije.
Eksplozivan rast AI servisa natjerao je tehnološke divove na masovnu izgradnju podatkovnih centara. Ti centri usisavaju ogromne količine poluvodiča, što je stvorilo nezabilježenu potražnju za memorijskim čipovima. Posljedica je dramatičan skok cijena DRAM i NAND memorije na globalnom tržištu, zbog čega su svi proizvođači pametnih telefona prisiljeni iznova računati isplativost svakog pojedinog gigabajta u svojim uređajima.
Tihi udar na specifikacije: Plaća se isto, dobiva se manje
Prema podacima analitičke kuće TrendForce, ugovorne cijene memorije za standardnu konfiguraciju od 8 GB RAM-a i 256 GB pohrane u prvom su kvartalu skočile za gotovo 200% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. To je dramatično promijenilo strukturu troškova izrade uređaja: udio memorije u ukupnoj cijeni komponenti telefona skočio je s nekadašnjih 10–15% na zabrinjavajućih 30–40%.
Proizvođači se s ovim šokom nose na dva potpuno različita načina, ovisno o cjenovnom razredu:
Uređaji visoke klase (Flagship): S cijenama koje prelaze 1000 eura, skupi telefoni imaju dovoljno visoke profitne marže. Proizvođači mogu apsorbirati viši trošak komponenti ili jednostavno podići konačnu cijenu za 50-ak eura, što kupci u tom segmentu lakše prihvaćaju.
Pristupačni uređaji (Budget): U segmentu do 200 eura marže su iznimno tanke. Svako povećanje troška proizvodnje od samo 10 ili 20 eura briše svaku zaradu. Podizanje cijene za 25% u ovom razredu odbija kupce, pa su proizvođači primorani na tiho srezivanje specifikacija.
Kupci jeftinijih telefona stoga ne vide nužno veći iznos na računu, ali za isti novac dobivaju lošiji hardver nego ranije – poput povratka na 6 GB ili 4 GB RAM-a te radne memorije od samo 128 GB.

Foto: Amazon
Paradoks umjetne inteligencije i pritisak na tržište
Sve ovo dovodi do apsurdnog paradoksa. S jedne strane, industrija gura napredne AI značajke u pametne telefone, što zahtijeva snažniji hardver i više radne memorije za lokalnu obradu podataka na samom uređaju. S druge strane, upravo je ta ista umjetna inteligencija poskupjela memoriju do te mjere da proizvođači moraju štedjeti na radnoj memoriji. Kako bi doskočili problemu, brendovi sve više surađuju s developerima na optimizaciji softvera ili prebacuju AI obradu u oblak, umjesto da je izvode na uređaju.
Posljedice po globalno tržište već su vidljive. Analitičari predviđaju da bi ukupna proizvodnja pametnih telefona mogla pasti za 10 do 15%, a najteži udarac pretrpjet će brendovi koji u portfelju imaju pretežno jeftinije modele. Podaci s tržišta u razvoju pokazuju da je isporuka uređaja jeftinijih od 150 dolara već pala za više od trećine u odnosu na prošlu godinu, dok su pojedini ulazni modeli poskupjeli i do 24%.
Nova realnost: Mijenja li se definicija “jeftinog”?
Budget segment neće u potpunosti nestati jer je proizvođačima i dalje neophodan za osvajanje novih korisnika i održavanje volumena prodaje. Međutim, definicija onoga što smatramo “jeftinim” i način na koji kupujemo telefone nepovratno se mijenjaju.
Kupci ulaze u eru takozvane “premiumizacije” tržišta. Umjesto kupnje novog jeftinog telefona svake dvije godine – koji sada nudi lošije specifikacije nego njegov prethodnik – potrošači se sve češće odlučuju izdvojiti nešto više novca pri kupnji. Radije biraju model srednje ili više klase koji će pouzdano koristiti tri do četiri godine. Usto, procvat doživljava i tržište rabljenih te obnovljenih uređaja.
Eksplozija umjetne inteligencije izkorijenila je pravila koja su u mobilnoj industriji vrijedila više od desetljeća. Utrka više nije u tome tko može ponuditi impresivnije specifikacije za što manje novca, već u tome koje će tvrtke uopće uspjeti održati svoje pristupačne modele održivima na tržištu.
