Slika egipatskog ministra vanjskih poslova Badra Abdelattyja koji s osmijehom dječaka drži LEGO set Piramida u Gizi – dar danskog kolege Larsa Løkkea Rasmussena – preplavila je društvene mreže. U rigidnom svijetu diplomatskog protokola, gdje su razmjene darova uglavnom svedene na ceremonijalne vaze, mesingane tanjure, luksuzne satove ili skupocjene olovke koje potom desetljećima skupljaju prašinu u vitrinama, kutija od stotinak dolara natjerala je javnost na razmišljanje.
Foto: Lego
Ovaj neobičan potez otvorio je jedno puno dublje, svakodnevno pitanje: pružamo li muškarcima darove koji odražavaju njihov status i društvenu ulogu, ili darove koji govore njima kao osobama?
Zašto se muškarci rijetko smiješe na darove?
Kada muškarcima postavite pitanje o posljednjem daru koji ih je zaista razveselio, odgovori su nerijetko ispunjeni dugim stankama. Najčešće će navesti funkcionalne i predvidljive predmete: radne košulje, čarape, kravate ili blagdanske poklon-košare. Ti su darovi društveno sigurni, praktični i bontonu prilagođeni, no rijetko u kome bude iskrenu emociju ili djetinju radost.
To se jasno preslikava i na širu društvenu sliku. Pogledate li obiteljske albume, primijetit ćete jasnu razliku – dok su majke i bake nasmiješene u trenucima slavlja, očevi i djedovi na fotografijama često nose ozbiljne, gotovo skamenjene izraze lica, kao da je fotoaparat mjerni instrument njihove ozbiljnosti. Opuštenost i iskren smijeh kod muškaraca u našoj kulturi nerijetko postaju društveno prihvaćeni tek u neformalnim okruženjima poput večernjih druženja uz piće, gdje alkohol stvara prividni štit i dopušta otvaranje emocija bez straha od osude.
Anatomija dara koji ostavlja trag
Promišljeni dar, poput LEGO seta uručenog u Kairu, posjeduje dvije ključne dimenzije koje ga izzdvajaju iz mase:
Stvarna pažnja i kontekst: Pokazuje da je darovatelj prešao s reda radi promišljanja “moram nešto kupiti” na “odabrao sam baš ovo jer razumijem tko si”. U navedenom slučaju, Danska kao domovina LEGO-a i Egipat kao domovina piramida stvorili su savršen spreg simbolike i osobne note.
Darivanje vremena i iskustva: Umjesto statičnog predmeta koji stoji na polici, pravi dar otvara vremenski prozor. To je dar nekoliko večeri opuštanja, možda u društvu djece ili unuka, što niti jedna ukrasna vaza ne može pružiti.
Foto:Lego
Podaci analitičkih kuća poput Circane pokazuju da odrasli kupci danas čine sve veći udjel na tržištu igračaka i hobija. Odrasli muškarci zapravo nikada ne prestaju igrati – oni samo svojim hobi rekvizitima daju ozbiljnije nazive. Bilo da se radi o slaganju kompleksnih modela, mehanici, sakupljanju starih izdanja knjiga ili naprednoj ribolovnoj opremi, potreba za stvaralačkom igrom ostaje prisutna tijekom cijelog života.
Začarani krug obrambenih refleksnih reakcija
Reakcije poput “zašto trošiš novac?”, “ma nije trebalo” ili “čemu tolika buka” koje muškarci često izgovore pri primanju darova, najčešće su samo nesvjesni obrambeni mehanizam. To je način da izbjegnu emotivnu ranjivost i poruče da ne očekuju pažnju.
Međutim, takav stav stavlja darovatelja u nezavidan položaj. Darivanje uvijek nosi dozu rizika od odbijanja. Kada supruga ili prijatelj nekoliko puta naiđu na hladan ili obrambeni odgovor, oni odustaju od kreativnih pokušaja i vraćaju se najsigurnijoj mogućoj opciji – kupnji još jedne klasične košulje. Posljedica toga jest da muškarci s vremenom u potpunosti potisnu vlastite želje, pa na svako pitanje o tome što bi htjeli odgovaraju sa sjetnim “svejedno mi je”.
