Povijesna zbivanja nisu zabilježena samo u arhivskim knjigama jer se značajan dio prošlosti i dalje krije ispod površine rijeka, čekajući povoljan trenutak da ponovno izroni na svjetlo dana. Tijekom nedavnog toplinskog vala koji je pogodio europski kontinent, rijeka Dunav otkrila je dramatičnu povijesnu epizodu. U blizini srpskog naselja Prahovo , uslijed rekordno niskog vodostaja, olupine nacističkih ratnih brodova iz Drugog svjetskog rata postale su vidljivije nego ikada u posljednjih osam desetljeća, donoseći podsjetnik na ratnu tragediju, ali i upozorenje o suvremenim klimatskim promjenama.
Ova povijesna priča započinje u jesen 1944. godine, kada su zapovjednici nacističke vojske tijekom povlačenja pred sovjetskom Crvenom armijom izdali zapovijed o namjernom potapanju preostale dunavske flote. Glavni cilj ove operacije bio je spriječiti da vojna plovila, naoružanje i oprema padnu u ruke sovjetskih snaga. Nijemci su planirano stvorili podvodnu barikadu raspoređivanjem više od dvjesto teglenica, teretnih brodova i tegljača kako bi u potpunosti blokirali savezničko napredovanje plovnim putovima. Iako barikada u konačnici nije mogla zaustaviti napredovanje saveznika, većina potopljenih brodova ostala je na svojim izvornim položajima na dnu rijeke.
Foto: Facebook
Tijekom proteklih osam desetljeća ove potopljene olupine predstavljaju stalan problem jer značajno ometaju riječnu plovidbu i trgovinu na vitalnom dijelu Dunava. Prema procjenama Europske investicijske banke, Srbija zbog ovog uskog grla godišnje bilježi izravne ekonomske gubitke u iznosu od približno pet milijuna i sedamsto pedeset tisuća dolara. Kako bi trajno riješila taj problem, je vlada u suradnji s Europskom investicijskom bankom pokrenula opsežan projekt uklanjanja dvadeset i jedne odabrane olupine duž ključnog riječnog sektora u duljini od pet kilometara.
U uvjetima iznimno niskog vodostaja, specijalizirani spasilački timovi koriste snažne crpke za uklanjanje mulja i riječnog sedimenta s konstrukcija brodova. Planirana je evakuacija i odvlačenje lakših olupina, dok će se iznimno masivni brodovi čije je pomicanje neizvedivo dodatno osigurati i ukopati u riječnu podlogu kako bi se osigurao nesmetan prolaz plovila. Rad na terenu odvija se usporeno i uz visok stupanj rizika jer postoji stvarna opasnost od prisutnosti neeksplodiranih ubojnih sredstava unutar samih brodova. Iz tog razloga svaki objekt mora proći detaljan pregled licenciranih ronilaca prije početka radova, što dodatno otežava smanjena vidljivost u mutnoj dunavskoj vodi.
Premda je drastičan pad vodostaja uzrokovan toplinskim valovima zabrinjavajući pokazatelj klimatskih oscilacija, novonastali uvjeti olakšavaju rad operativnih ekipa i čine izvođenje radova sigurnijim. Uz to, projekt izravno doprinosi ostvarivanju klimatskih ciljeva Europske unije. Emanuele Giaufret, prilikom pokretanja projekta naglasio je njegovu važnost za Zelenu agendu jer će sigurna plovidba Dunavom omogućiti prijeko potreban prijelaz s teretnog cestovnog prometa na ekološki prihvatljiviji vodeni prijevoz.
