Često se ističe da prekomjerna tjelesna težina negativno utječe na mušku plodnost, no postavlja se pitanje odražava li sama vaga stvarni reproduktivni rizik. Najnovija studija objavljena u časopisu Human Reproduction sugerira da ključni čimbenik nije samo ukupna masa, već primarno postotak tjelesne masti.
Opsežno istraživanje provedeno u Danskoj pratilo je 1058 mladića te otkrilo da oni s postotkom tjelesne masti od 20 posto ili više imaju gotovo četvrtinu manje spermija u usporedbi s muškarcima koji imaju normalan udio masti. Posebno je značajno što je ovaj učinak zabilježen i kod muškaraca s potpuno normalnim indeksom tjelesne mase. To znači da pojedinac može imati idealnu tjelesnu težinu na vagi, dok kvaliteta njegove sperme istovremeno tiho opada.
Tijekom istraživanja sudionici su prema postotku tjelesne masti razvrstani u četiri skupine: ispod 8 percenti, od 8 do 19 percenti što predstavlja normalnu kontrolnu skupinu, od 20 do 24 percenta te 25 i više percenti. Rezultati su pokazali da su muškarci s postotkom tjelesne masti između 20 i 24 posto imali čak 23 posto manji ukupan broj spermija u usporedbi sa skupinom u granicama normale, što predstavlja iznimno značajan pad. U skupini s vrlo visokim udjelom masti, višim od 25 posto, ukupan broj spermija bio je niži za 15 posto. Ipak, zbog manjeg broja ispitanika u toj kategoriji, ta specifična brojka nije dosegnula potpunu statističku značajnost, pa se ne mogu isključiti odstupanja uslijed veličine uzorka.
Analizirajući postotak tjelesne masti kao kontinuiranu varijablu, istraživači su utvrdili da se sa svakim skokom standardne devijacije udjela masti ukupan broj spermija smanjuje za oko 8 posto. Takav nalaz ukazuje na izravan odnos između povećanja masnog tkiva i smanjenja broja spermija.
Uz ukupan broj spermija, studija je analizirala i druge važne parametre poput volumena sjemena, koncentracije, pokretljivosti te morfološke ispravnosti spermija. Kod muškaraca s povišenim udjelom masti uočene su tendencije smanjenja volumena i koncentracije sjemena, no te promjene nisu dosegnule razinu statističke potvrde. Što se tiče same brzine plivanja i građe spermija, istraživanje nije pronašlo izravnu povezanost s udjelom tjelesne masti.
Također je uočena snažna povezanost između tjelesne masti i razine spolnih hormona. Muškarci s višim postotkom masti imali su znatno niže razine ukupnog testosterona i globulina koji veže spolne hormone, dok su razine luteinizirajućeg hormona i estradiola bile povišene. Takav hormonalni obrazac sugerira potencijalni poremećaj u endokrinoj regulaciji, pri čemu se pretpostavlja da masno tkivo izlučivanjem specifičnih tvari utječe na hormonsku ravnotežu. S obzirom na to da je riječ o presječnom istraživanju, uzročno-posljedičnu vezu tek treba dodatno potvrditi.
Infografika relativne razlike u karakteristikama sperme, volumenu testisa i reproduktivnim hormonima nakon prilagodbe pri različitim postocima tjelesne masti . Foto: academic.oup.com
Najalarmantniji nalaz ove studije odnosi se na analizu muškaraca s normalnim indeksom tjelesne mase. Indeks tjelesne mase najčešće je korišteni standard za procjenu uhranjenosti, no njegov je glavni nedostatak nemogućnost razlikovanja mišićne mase od masnog tkiva. Sportaš s razvijenom mišićnom masom i neaktivna osoba s visokim udjelom masti mogu imati identičan indeks, no sastav njihovih tijela potpuno je različit.
Posebna analiza provedena na muškarcima s normalnom težinom pokazala je da je povišen postotak tjelesne masti u ovoj skupini još snažnije povezan sa smanjenjem ukupnog broja spermija i lošijom morfologijom. To potvrdno ukazuje na to da pojava poznata kao pretilost normalne težine izravno ugrožava reproduktivno zdravlje, iako klasična vaga ili kalkulator indeksa mase ne pokazuju nikakvo odstupanje. U usporedbi različitih metoda procjene, mjerenje postotka tjelesne masti putem bioelektrične impedancije pokazalo se znatno preciznijim prediktorom reproduktivnih parametara u odnosu na indeks tjelesne mase ili omjer struka i visine. Iako bioelektrična impedancija ima svoja ograničenja jer ne razlikuje u potpunosti potkožno od visceralnog masnog tkiva, i dalje pruža znatno bolji uvid u stvarni sastav organizma.
Foto: www.youjoyhealth.com
Istraživanje je obuhvatilo i skupinu s izuzetno niskim postotkom tjelesne masti ispod 8 percenti, kod kojih su zabilježeni suprotni trendovi i veći broj spermija, no zbog malog uzorka ti podaci ne dopuštaju donošenje općih zaključaka o tome je li ekstremno niska razina masti uvijek povoljna.
Za sve mlade muškarce koji vode računa o reproduktivnom zdravlju, ključna poruka ovog istraživanja jest da se ne oslanjaju isključivo na tjelesnu težinu. Redovito praćenje sastava tijela, opsega struka i postotka masti pruža znatno pouzdaniju sliku zdravstvenog stanja i potencijalnih rizičnih čimbenika.
