Godinama se diskurs o optimizaciji sportskih performansi gotovo isključivo vrti oko dobro poznatih koncepata kao što su proteini, kreatin, kofein ili različiti suplementi koji se uzimaju prije treninga. Na globalnoj se razini godišnje troše milijarde dolara na dodatke prehrani s ciljem da se podigne nekoliko dodatnih kilograma ili izvede još nekoliko ponavljanja tijekom intenzivnog treninga.
Međutim, nova studija znanstvenika sa Sveučilišta Malaya u Maleziji predstavlja iznimno intrigantnu i neočekivanu hipotezu. Ponekad ključna razlika u performansama ne proizlazi iz onoga što unosite u organizam hranom ili pićem, već iz onoga što osjećate putem mirisa.
Može li miris čokolade doista povećati izdržljivost?
U studiji koja je objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Frontiers in Physiology, istraživači su otkrili da je izlaganje mirisu čokolade neposredno prije i tijekom izvođenja vježbi za noge omogućilo sudionicima da naprave znatno veći broj ponavljanja u usporedbi s treninzima bez prisutnosti tog mirisa. Iako ovaj zaključak na prvu zvuči kao još jedan u nizu brzopoteznih trikova s društvenih mreža, riječ je o rezultatu dobivenom kroz strogo kontrolirani znanstveni eksperiment.
Istraživački tim regrutirao je dvadeset i tri zdrava mlađa muškarca, od kojih je zahtijevano da prođu kroz fazu posta u trajanju od deset sati prije svakog pojedinačnog testiranja. Tijekom različitih faza eksperimenta, svaki je sudionik naizmjenično bio izložen mirisu tamne čokolade s devedeset posto kakaa, mirisu mliječne čokolade sa šezdeset posto kakaa ili pak običnoj vodi koja je služila kao kontrolni uzorak. Kako bi se utjecaj subjektivnih psiholoških čimbenika i placebo efekta sveo na najmanju moguću mjeru, sudionici nisu znali kojim su točno uvjetima u pojedinom trenutku izloženi.
Nakon izlaganja mirisima, ispitanici su izvodili ekstenzije nogu na spravi s opterećenjem od približno osamdeset posto svog maksimalnog kapaciteta, obavljajući serije do potpunog mišićnog otkazivanja.
Rezultati su iznenadili i same autore istraživanja. Prilikom izloženosti mirisu tamne čokolade, prosječan ukupan broj ponavljanja kroz serije povećao se za čak osamnaest u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je udisala samo vodenu paru. Miris mliječne čokolade također je pokazao pozitivan utjecaj na izdržljivost, ali u nešto manjem opsegu, rezultirajući s prosječno devet ponavljanja više.
Iznimno je zanimljiva i činjenica da sudionici nisu imali subjektivni osjećaj da je vježba postala teža ili fizički zahtjevnija. Drugim riječima, ostvarili su bolji mehanički učinak na treningu, dok je njihova percepcija uloženog napora ostala nepromijenjena.

Foto: Tamas Pap -unsplash
Ako se ovi preliminarni nalazi potvrde u budućim i opsežnijim istraživanjima, to bi moglo otvoriti potpuno novu paradigmu u sportskoj znanosti, usmjerenu na modulaciju rada mozga putem olfaktornih stimulansa umjesto isključivo kroz probavni sustav.
Glavni autor studije Mohamed Nashrudin bin Naharudin ističe kako je odavno poznato da je osjet mirisa neurološki snažno povezan s centrima u mozgu koji reguliraju emocije, nagradu i apetit. Unatoč tome, dosad je proveden iznimno mali broj sustavnih istraživanja koja izravno povezuju olfaktorne podražaje s motoričkim sposobnostima i vježbama snage.
Znanstvenici pretpostavljaju da miris čokolade djeluje kao specifičan prediktivni signal za živčani sustav. Kada mozak detektira miris visokokalorične hrane, on se podsvjesno priprema za nadolazeći unos energije. Taj proces smanjuje osjećaj gladi i pokreće stanje anticipatorne sitosti, što u konačnici pomaže vježbačima da dulje održavaju visoku razinu napora, napose u stanju posta.
Zapravo, prateća mjerenja pokazala su da su ispitanici koji su udisali miris tamne čokolade prijavili znatno nižu razinu gladi, izraženiji osjećaj sitosti te manju žudnju za hranom neposredno prije početka samog vježbanja. To je u skladu s novim spoznajama u neuroznanosti koje potvrđuju da ljudski mozak ne reagira isključivo na fizički unesene kalorije, već i na senzorne informacije poput mirisa i vizualnih podražaja, stvarajući metabolička očekivanja koja izravno utječu na sportske performanse.
Znanstveni skepticizam i ograničenja studije
Unatoč iznimno zanimljivim rezultatima, bilo bi preuranjeno zaključiti da miris čokolade može zamijeniti kvalitetnu prehranu ili tradicionalne suplemente, kao što se to često senzacionalistički prikazuje u medijima.
Prije svega, studija je provedena na vrlo malom uzorku od samo dvadeset i tri ispitanika, što je statistički nedovoljno za donošenje općih zaključaka na razini šire populacije. Također, s obzirom na to da su svi sudionici bili mladi i zdravi muškarci, ostaje otvoreno pitanje bi li se isti učinak manifestirao kod žena, starijih osoba ili vrhunskih profesionalnih sportaša.
Ključno ograničenje leži u činjenici da je eksperiment izveden u stanju viassatnog gladovanja. Taj se kontekst dramatično razlikuje od uobičajene rutine prosječnih posjetitelja teretane koji prije treninga uglavnom konzumiraju cjelovite obroke ili energetske napitke.
Nadalje, istraživanje je testiralo isključivo izoliranu vježbu za kvadricepse na trenažeru. Trenutačno ne postoje nikakvi znanstveni dokazi koji bi sugerirali da se sličan ergogeni učinak može postići kod složenih višezglobnih kretnji poput čučnjeva, mrtvog dizanja i potiska s klupe, ili pak u čistim sportovima izdržljivosti kao što su trčanje i biciklizam.
U konačnici, i sami autori naglašavaju kako je riječ o pionirskom istraživanju koje tek otvara vrata za daljnje analize. U planu su opsežnija testiranja s većim brojem ispitanika i širim spektrom različitih mirisa kako bi se precizno utvrdilo radi li se o stvarnom, primjenjivom alatu za unaprjeđenje treninga ili tek o specifičnom neurološkom fenomenu koji se manifestira isključivo u vrlo uskim, laboratorijskim uvjetima.
Ipak, ova studija pruža fascinantan uvid u to kako suvremena znanost sve dublje istražuje suptilne veze između ljudskog mozga i fizičkih performansi. Optimizacija treninga u budućnosti možda više neće ovisiti isključivo o makronutrijentima i trenažnim planovima, već i o naizgled sporednim faktorima poput ambijentalnog svjetla, zvuka i mirisa koji pripremaju naš živčani sustav prije nego što mišići uopće počnu raditi.
*Izvor: NYP
