Kada se govori o desecima tisuća tona ilegalno odloženog otpada u Gospiću, problem nije samo u količini materijala koji treba ukloniti. Mnogo je ozbiljnije pitanje što se u tom otpadu nalazi, koje se tvari iz njega mogu oslobađati, jesu li već dospjele u tlo i podzemne vode i kamo se mogu dalje širiti.
Na lokaciji bivšeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata (PPK) Velebit prema procjeni Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije nalazi se oko 45.000 tona opasnog i neopasnog otpada. Procijenjeni trošak cjelovite sanacije iznosi do 50 milijuna eura.¹
Slučaj PPK Velebit nije samo pitanje gospodarenja otpadom. Riječ je i o zaštiti tla i voda, hidrogeologiji krša, prekograničnom prometu otpada, sljedivosti otpada i odgovornosti za sanaciju okolišne štete.
Od 35.000 do 45.000 tona: zašto se pojavljuju dvije brojke?
U javnosti se najčešće spominje 35.000 tona otpada, ali ta brojka i novija procjena od 45.000 tona ne odnose se na istu stvar.
Hrvatska policija 13. veljače 2025. uhitila je 13 osoba osumnjičenih za sudjelovanje u mreži okolišnog kriminala. Europol je sljedećeg dana objavio da se glavne osumnjičene tereti za organiziranje ilegalnog uvoza opasnog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke u Hrvatsku.²
Prema tadašnjim rezultatima istrage, najmanje 35.000 tona otpada bilo je nezakonito zakopano ili odloženo na najmanje tri lokacije u Hrvatskoj. Europol je procijenio da je kriminalna mreža time ostvarila najmanje četiri milijuna eura dobiti.²
Kasnije procjene za samu lokaciju bivšeg PPK Velebit u Gospiću govore o približno 45.000 tona opasnog i neopasnog otpada.¹
Brojka od 35.000 tona odnosi se na stanje i opseg kriminalističke istrage koje je Europol objavio u veljači 2025., dok je 45.000 tona novija procjena količine otpada samo na gospićkoj lokaciji.
Razmjer je lakše zamisliti ako masu pretvorimo u kamione. Uz pretpostavljenu nosivost od 25 tona, 45.000 tona odgovara teretu približno 1.800 velikih kamiona.

Nije svaki otpad jednako opasan
Sama masa otpada nije dovoljna za procjenu okolišnog rizika.
Potrebno je poznavati njegov kemijski sastav, fizikalna svojstva, mogućnost izluživanja pojedinih tvari, karakteristike tla i geološke podloge i smjerove kretanja podzemnih voda.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 28. srpnja 2026. objavio je analize sastava zakopanog otpada na lokaciji bivšeg PPK Velebit kojima raspolaže. Ispitivanja je za potrebe Državnog inspektorata proveo Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.³
Analize su potrebne i za odabir postupka sanacije. Materijal koji je zakopan, pomiješan s tlom ili međusobno izmiješan više se ne može promatrati kao homogena frakcija otpada.
Metali pokazuju razmjere onečišćenja tla
Prema javno objavljenim podacima iz dopunskog vještačenja Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u pojedinim uzorcima utvrđene su vrlo visoke koncentracije metala.
Navode se koncentracije bakra do približno 9.946 mg/kg, olova do 1.051 mg/kg i antimona do 317 mg/kg.⁴
⁴ IZVOR: dopunsko vještačenje Geotehničkog fakulteta prema javno objavljenim podacima.
Kod interpretacije tih rezultata treba biti oprezan s tvrdnjama poput „100 puta iznad dopuštenog”. Referentne ili granične vrijednosti ovise o namjeni tla, promatranom elementu, propisu i metodologiji usporedbe.
S okolišnog aspekta koncentracije reda grama metala po kilogramu tla zahtijevaju procjenu onečišćenja, prostorne rasprostranjenosti i mobilnosti elemenata.
Kod olova je problem njegova toksičnost i postojanost. Metali se, za razliku od mnogih organskih spojeva, ne mogu biološkom razgradnjom ukloniti iz okoliša. Mogu mijenjati kemijski oblik, vezati se za čestice tla ili migrirati, ali element ostaje prisutan.
Bakar je esencijalan element za žive organizme, ali pri visokim koncentracijama postaje toksičan, osobito za organizme u tlu i vodenim ekosustavima.
PFAS u podzemnoj vodi: što znači nalaz od 200,5 ng/L?
Posebnu pozornost privukao je nalaz per- i polifluoralkilnih tvari, poznatih pod kraticom PFAS.
PFAS nije jedna kemikalija nego velika skupina sintetskih fluoriranih spojeva. Europska agencija za okoliš navodi više od 10.000 tvari u toj skupini. Mnogi su izrazito postojani u okolišu, dok su pojedini spojevi vrlo mobilni u vodi i mogu se akumulirati u ljudima, životinjama i okolišu.⁵
Zbog izrazite postojanosti često ih se naziva „vječnim kemikalijama”.
Prema javno objavljenim podacima iz dopunskog vještačenja, u podzemnoj vodi uzvodno od lokacije analizirani PFAS spojevi nisu pronađeni iznad granice mjerenja, dok je nizvodno izmjerena ukupna koncentracija analiziranih PFAS spojeva od 200,5 ng/L.⁴
Razlika između uzvodnog i nizvodnog mjernog mjesta relevantna je za utvrđivanje mogućeg lokalnog izvora onečišćenja. Sam rezultat nije dovoljan za konačno utvrđivanje izvora, opsega i smjera širenja kontaminacije bez dodatnih hidrogeoloških i vremenski ponovljenih mjerenja.

Je li 200,5 ng/L dvostruko iznad dopuštene vrijednosti?
Ovdje je potrebna važna razlika.
Direktiva (EU) 2020/2184 o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju propisuje dva PFAS parametra:
- „Sum of PFAS” – 0,10 µg/L odnosno 100 ng/L, za zbroj 20 određenih PFAS spojeva
- „PFAS Total” – 0,50 µg/L odnosno 500 ng/L, za ukupnost PFAS spojeva.⁶
Od 12. siječnja 2026. države članice Europske unije moraju PFAS u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji pratiti prema harmoniziranim pravilima EU-a.⁷
Vrijednost od 200,5 ng/L bila bi približno dvostruko viša od parametarske vrijednosti od 100 ng/L samo ako rezultat predstavlja upravo zbroj 20 PFAS spojeva definiranih parametrom „Sum of PFAS” i ako se uspoređuje s vodom na koju se primjenjuje Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju.
To je ključna ograda.
Uzorak podzemne vode iz piezometra uz odlagalište nije isto što i uzorak vode iz javnog vodoopskrbnog sustava.
Nalaz PFAS-a ne znači da građani piju onečišćenu vodu
Podzemna voda uz lokaciju otpada nije automatski voda koju stanovnici Gospića dobivaju na slavinama.
Prema informacijama Ministarstva objavljenima u lipnju 2026., dotadašnji rezultati monitoringa nisu upućivali na ugroženost javne vodoopskrbe niti na onečišćenje zraka.¹
Nalaz od 200,5 ng/L zato ne treba predstavljati kao dokaz da stanovnici Gospića piju vodu s tom koncentracijom PFAS-a.
Nalaz ipak nije opravdano zanemariti.
Ako se razlika između uzvodnih i nizvodnih mjernih mjesta potvrđuje ponovljenim analizama, potrebno je utvrditi hidrogeološku povezanost, prostorni opseg i mogući izvor kontaminacije.
Nisu pronađena četiri PFAS spoja kojima se pridaje velika toksikološka pozornost
Prema javno objavljenim informacijama o dopunskom vještačenju, PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS nisu pronađeni iznad granice mjerenja u analiziranom uzorku.⁴
To ne znači da je nalaz ostalih PFAS spojeva nevažan.
Pokazuje zašto izraz „PFAS” nije dovoljan za toksikološku procjenu. Potrebno je znati koji su spojevi pronađeni, njihove pojedinačne koncentracije, analitičku metodu i vrstu analiziranog uzorka.
Europska agencija za okoliš upozorava da se svojstva pojedinih PFAS-a razlikuju. Određeni spojevi mogu se bioakumulirati, dok su drugi vrlo mobilni u vodi i tlu.⁵
Za procjenu rizika potrebna je analiza pojedinačnih spojeva, a ne samo ukupne koncentracije.
Zašto je Lika hidrogeološki osjetljiva
Dodatnu dimenziju problemu daje krška građa velikog dijela Like.
U kršu se podzemna voda može kretati kroz pukotine, šupljine i podzemne kanale. Smjerovi i brzine podzemnog toka mogu biti složeni.
Ako oborinska voda prolazi kroz masu otpada, može ispirati topljive i mobilne spojeve. Procjedna voda zatim može prenijeti onečišćujuće tvari prema podzemnoj vodi.
Kod PFAS-a to je relevantno jer Europska agencija za okoliš među problematičnim svojstvima određenih PFAS spojeva navodi njihovu visoku mobilnost u vodi i tlu.⁵
Jedno mjerenje ne može odgovoriti koliko se onečišćenje proširilo, kojom se brzinom kreće i kako se koncentracije mijenjaju tijekom godine.
Za to je potrebna mreža mjernih mjesta i ponavljano uzorkovanje.

Sanacija nije isto što i odvoz otpada
Na prvi pogled rješenje izgleda jednostavno: otpad treba iskopati, utovariti i odvesti.
Problem počinje pitanjem – kamo?
Za svaku frakciju potrebno je odrediti odgovarajući postupak oporabe ili zbrinjavanja. Ako materijal zbog sastava i opasnih svojstava ne ispunjava kriterije za prihvat na uobičajenom odlagalištu, broj postrojenja koja ga mogu zakonito preuzeti naglo se smanjuje.
Fond je u srpnju 2026. u okviru analize tržišta za treću fazu sanacije kontaktirao 11 inozemnih operatora odlagališta opasnog otpada u Europskoj uniji. Ispitivana je i mogućnost trajnog skladištenja pojedinih vrsta otpada u zatvorenim bivšim rudnicima soli.⁸
To pokazuje koliko je tehnički zahtjevno pronaći konačno odredište za dio materijala.
Četiri milijuna eura dobiti, do 50 milijuna za sanaciju
Ekonomski odnos posebno dobro pokazuje razmjere problema.
Europol je u veljači 2025. procijenio da je kriminalna mreža nezakonitim postupanjem s otpadom ostvarila najmanje četiri milijuna eura dobiti.²
Prema procjeni Ministarstva objavljenoj u lipnju 2026., cjelovita sanacija lokacije PPK Velebit mogla bi koštati do 50 milijuna eura.¹
To znači da bi javni trošak sanacije samo gospićke lokacije mogao dosegnuti iznos više od deset puta veći od minimalne kriminalne dobiti koju je Europol procijenio za nezakonitu operaciju.
Riječ je o primjeru eksternalizacije okolišnog troška: propisno gospodarenje opasnim otpadom ima cijenu, a njegovim ilegalnim odlaganjem taj se trošak izbjegava i prenosi na okoliš i društvo.
Europska Direktiva 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš temelji sustav odgovornosti na načelu „onečišćivač plaća”.⁹
Ako odgovorni subjekt nema imovinu iz koje se trošak može naplatiti, potreba za sanacijom ipak ne nestaje.

Pitanje koje nadilazi Gospić
Europol navodi da je kriminalna mreža koristila infrastrukturu legalnih poslovnih subjekata za nezakonitu trgovinu otpadom iz drugih država članica Europske unije.²
Otpad je prema rezultatima istrage lažno prikazivan kao plastični otpad namijenjen recikliranju, dok su laboratorijske analize pokazale da je riječ i o opasnom otpadu.²
Slučaj otvara pitanje sljedivosti kroz cijeli lanac gospodarenja: od proizvođača i prvog posjednika, preko prijevoznika i posrednika, do subjekta koji je trebao provesti oporabu ili konačno zbrinjavanje.
Kod prekograničnog prometa otpada dokumentacija bi trebala omogućiti praćenje materijala.
Ako desetci tisuća tona završe zakopani u zemlji, potrebno je utvrditi gdje je taj lanac kontrole prekinut.
Što bi sada trebalo pratiti
Za stvarnu procjenu posljedica nisu dovoljne fotografije lokacije niti jedan laboratorijski rezultat.
Potrebno je kontinuirano pratiti:
- pojedinačne PFAS spojeve u podzemnim vodama uzvodno i nizvodno od lokacije
- metale i metaloide u tlu, procjednim i podzemnim vodama
- smjer i brzinu kretanja podzemne vode
- sezonske promjene koncentracija
- stanje izvorišta i vode namijenjene ljudskoj potrošnji
- promjene koncentracija tijekom iskopa i nakon uklanjanja otpada.
Time se mogu razdvojiti tri pitanja koja se u javnosti često miješaju: što se nalazi u otpadu, što je iz otpada već prešlo u okoliš i čemu su ljudi stvarno izloženi.
Problem neće završiti posljednjim kamionom
Uklanjanje otpada uklanja izvor budućeg onečišćenja, ali ne uklanja automatski tvari koje su već migrirale u tlo ili podzemne vode.
Ako se ponovljenim mjerenjima potvrdi migracija onečišćujućih tvari s lokacije, sanacija se više ne može promatrati samo kao operacija iskopa i prijevoza otpada.
Trebat će pratiti i okoliš koji je s tim otpadom bio u kontaktu.
Slučaj PPK Velebit pokazuje koliko se ekonomika ilegalnog gospodarenja otpadom razlikuje od ekonomike njegove sanacije. Europol govori o najmanje četiri milijuna eura kriminalne dobiti, dok država procjenjuje da bi sanacija gospićke lokacije mogla dosegnuti 50 milijuna eura.¹˒²
Otpad se na kraju može iskopati i odvesti.
Pitanje tla i podzemnih voda ostaje mnogo dulje.
