Desetljećima je uspješan muškarac imao gotovo propisanu uniformu: dobro krojeno odijelo, kvalitetan sat, kožne cipele i pokoji detalj koji jasno govori koliko vrijedi. Danas se slika mijenja.
Pogledate li muškarce koji oblikuju trendove u svijetu tehnologije, financija i luksuza, primijetit ćete nešto zanimljivo: mnogi od njih odijevaju se sve jednostavnije. Šire siluete, mekše tkanine, neutralne boje, kvalitetne majice i udobne jakne zamjenjuju tradicionalni „power dressing“. Na prvi pogled riječ je o još jednom modnom trendu. No ispod površine događa se nešto zanimljivije. Muška moda polako prestaje postavljati pitanje „Kako izgledam?“ i počinje pitati „Kako se osjećam u ovome što nosim?“
Od moćnog odijela do odjeće koja ne smeta
Ideal uspješnog muškarca tijekom 1980-ih bio je gotovo neodvojiv od moćnog odijela. Široka ramena, čvrst kroj i kravata trebali su ostaviti dojam autoriteta.

Foto: Mohamad Khosravi
Početkom 2000-ih status se počeo pokazivati drugačije – logotipima, luksuznim satovima i predmetima koje je bilo lako prepoznati na prvi pogled. A onda je stigao „tihi luksuz“. Veliki logotipi nestali su, ali ideja statusa ostala je prisutna. Samo je postala suptilnija.
Danas se, međutim, pojavljuje nova faza. Sve više muškaraca koji si mogu priuštiti gotovo sve biraju upravo ono što najmanje privlači pažnju. Neutralne boje. Mekani materijali. Opušten kroj. Minimalno detalja. Odjeća više ne mora osvajati prostoriju. Dovoljno je da čovjeku omogućuje da se u njoj osjeća dobro.

Foto: Vytenis Malisauskas
Može li dobra košulja učiniti da se osjećamo bolje?
Naravno, košulja neće usporiti starenje niti produžiti životni vijek. Ali način na koji je izrađena može utjecati na svakodnevnu udobnost. Zato se u suvremenoj muškoj modi sve više govori o termoregulaciji, prozračnosti, upravljanju vlagom, težini tkanine i slobodi kretanja.

Foto: Jens Lindner
Majica koja ne zadržava toplinu. Košulja koja ne steže ramena. Hlače koje omogućuju prirodno kretanje. Jakna koja je dovoljno lagana da je nakon nekoliko sati gotovo prestanete primjećivati. To je možda najzanimljivija promjena u shvaćanju luksuza. Nekada ste skupu košulju kupovali zato što je izgledala posebno. Danas je možete kupiti upravo zato što ne osjećate da je nosite.
Nova uniforma najbogatijih muškaraca
Kad biste fotografije najbogatijih poslovnih ljudi današnjice pokazali nekome tko ne poznaje njihova imena, teško bi pogodio tko među njima posjeduje milijarde. Jeff Bezos, Mark Zuckerberg, Sam Altman i Jensen Huang dolaze iz različitih svjetova, ali njihov stil često dijeli istu filozofiju: malo logotipa, jednostavne boje i naglasak na funkcionalnosti.
Huang je, primjerice, gotovo nerazdvojiv od svoje crne kožne jakne. Zuckerberg je godinama bio prepoznatljiv po sivoj majici, dok se Altman često pojavljuje u jednostavnim majicama i bomber-jaknama. Njihova odjeća često izgleda gotovo obično. I upravo je u tome poanta. Kada možete kupiti gotovo sve, više nemate potrebu odjećom dokazivati da to možete.

Foto: Mohamad Khosravi
Luksuz koji se ne mora vidjeti
Tu se krije možda najveća promjena. Dobar kroj više nije nužno onaj koji tijelo čini većim i snažnijim. Dobar materijal nije nužno onaj koji privlači pogled. A najskuplji komad u ormaru može biti upravo onaj koji izgleda kao da ne pokušava impresionirati nikoga.
Brendovi poput Loro Piane, Zegne i Brunella Cucinellija posljednjih godina sve više naglašavaju upravo takav pristup: mekše konstrukcije, kvalitetne prirodne materijale, opuštenije siluete i udobnost koja ne dolazi nauštrb elegancije. To je suprotno logici nekadašnjeg „power dressinga“. Moćno odijelo trebalo je pomoći muškarcu da dominira prostorijom. Nova vrsta luksuzne odjeće želi nešto drugo: da čovjeku bude ugodno dok je u toj prostoriji.
Zašto najbogatiji sve manje izgledaju bogato?
Odgovor je jednostavan: kada je status već osiguran, nema potrebe stalno ga pokazivati. Upravo zato luksuz danas sve češće izgleda nenametljivo. Skupa odjeća može biti gotovo potpuno lišena logotipa, dok se njezina vrijednost krije u materijalu, izradi i osjećaju na tijelu. To je razlog zbog kojeg se sve više govori o „nevidljivom luksuzu“.
Ne kupujete komad odjeće da bi ga drugi prepoznali. Kupujete ga zato što znate kako je napravljen, kako pada na tijelo i kako se osjećate nakon osam sati provedenih u njemu.
Boje budućnosti nisu boje moći
Promjena se vidi i u paleti boja. Crnu, tamnoplavu i klasičnu sivu sve češće nadopunjuju nijanse kamena, pijeska, masline, krem, zemlje i maglovite sive. To nisu boje koje traže pažnju. Naprotiv, one stvaraju mirniju, nenametljivu garderobu koja se lako kombinira i ne ovisi o prolaznim trendovima.Ako je „power dressing“ pokušavao osvojiti prostor, nova estetika pokušava stvoriti osobni mir.
Što dolazi nakon tihog luksuza?
„Tihi luksuz“ možda je bio samo prijelazna faza. Njegova glavna poruka bila je: ne trebam veliki logo da bih pokazao da je nešto kvalitetno. Sljedeća faza ide korak dalje: ne moram ni razmišljati o tome što nosim. Materijal postaje važniji od logotipa. Udobnost važnija od dojma. Funkcionalnost važnija od demonstracije statusa.

Foto: Amir Soltani
Košulja se vrednuje po tome kako se ponaša nakon nekoliko sati nošenja. Hlače po tome koliko slobode daju pri kretanju. Jakna po tome koliko je praktična, a ne koliko će pogleda privući. Možda je upravo to nova definicija luksuza. Ne nositi odjeću koja govori drugima koliko vrijedite, nego onu zbog koje se vi osjećate bolje tijekom vlastitog dana.
Ako je 20. stoljeće pripadalo „power dressingu“, a posljednje desetljeće tihom luksuzu, budućnost bi mogla pripasti luksuzu koji stavlja čovjeka ispred imidža. Jer najskuplja stvar koju čovjek danas može nositi možda više nije ono što svi primijete.Možda je to ono što mu omogućuje da se osjeća dobro – i da potpuno zaboravi da je uopće odjeven.
